Jutros su krenuli lovci na puževe.
Žene su za parama lude
vodile su i decu i muževe.
Tek oko deset ,
projuri sokakom dečak slinav:
“Za puža dinar,za puža dinar!”
A ja krenula da ih spašavam,krijem.
Ja volim sve da jedem i pijem,
puževe ne mogu,ja ih volim.
Za njih sam spremna i da ubijem.
“O ljudi,koji vam je đavo?
U svemu vidite novac,
da li vam je samo do njega stalo,
zar ne volite prirodu bar malo?”.
A oni mi kažu:
“Idi ludaku i piši pesme,
možda i za njih dobiješ koji dinar!”
Misleći da sam luda
ismejava me i onaj dečak slinav:
“Za puža dinar,za pesmu tri!”
Ali ja ne odustajem i kažem:
“Đavoli,umiraće te sporo
ko što se kreću puževi!”
Uspela sam da pronađem
i sakrijem tri.
Baš sam srećna:
“Moja pesma vredi tri puža,
a vi ste zli!”