Kraj marta je
Vraća se još jedno moguće proleće
Vraćaju se nemoguće misli o tebi
Kao velike bele ptice
Lepršaju i gnezde mi se u nadanje
I vetar neki lako šumi
Čujem ga i osećam čini mi se
( to ti negde daleko dišeš
verujem)
Sklapam oči i udišem te radosna
( osećam da se osmehujem u snu)
I ti se osmehuješ i govoriš
Čujem te
( ili samu sebe)
I gledaš me iz vraćenog vremena
Po martu i meni
Padaju tvoje lanjske oči
Tamne i tople
Tope poslednje snegove
I poslednju zaboravljenu mene
Rastopljena
Kapljem iz svoga oka
Teška kao olovna kugla
Poslednja kap sna o ljubavi
Otkida se i pada
I ubila bi te možda
( i mene )
Da nije kriknula pogođena ptica
(ili ja )
I strašnim krikom razbila
(bolje da nije)
Olovo noć i san
U buđenje i dan
Teži od olova
(Прочитано: 19 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.655 пута)