LOKOTI I KATANCI GORNJEG GRADA – Slobodan Jevremović

Stigao sam preko velikog trga do uskog prolaza, preko puta divne poslastičarnice, tamo gde počinju istorijske stepenice prema Gornjem gradu. Lepota istorije, lepota izgleda, lepota sećanja. A sve je to moje razmišljanje sasvim neočekivano prekinula mila, slatka, divna, plavooka i plavokosa devojčica, ljupko me pitajući: “Čiko, vi hoćete gore?” – “Naravno…” – odgovorio sam i … Настави са читањем “LOKOTI I KATANCI GORNJEG GRADA – Slobodan Jevremović”

Stigao sam preko velikog trga do uskog prolaza, preko puta divne poslastičarnice, tamo gde počinju istorijske stepenice prema Gornjem gradu. Lepota istorije, lepota izgleda, lepota sećanja. A sve je to moje razmišljanje sasvim neočekivano prekinula mila, slatka, divna, plavooka i plavokosa devojčica, ljupko me pitajući: “Čiko, vi hoćete gore?”
– “Naravno…” – odgovorio sam i ne stigavši dalje nastaviti svoju priču… Ona mi je već dala milu, slatku ručicu i povela me uskim stepeništem uzbrdo. A ja nisam verovao, bilo mi je tada tako lako da se penjem tim stepeništem, da osetim njenu snagu, da potpuno razumem njenu pametnu priču o istoriji Gornjeg grada, o proteklim vekovima ratova i mira…

I stigli smo najzad na plato Gornjeg grada, na vidikovac, do ograde sa bezbroj zaključanih ljubavnih osećanja, sadašnjosti i budućnosti. One stalnosti koja nam svima nedostaje.

I baš tada, začudo, njena mala divna ručica pretvorila se u ruku moje drage, u onu odavno poznatu dragu ruku. I okolo, za divno čudo, nigde nikoga. A pored mene – pa nije moguće? Stajala je najpre devojka koju ja odavno znam. Pa je onda stajala moja najlepša dama. Stajala je prošlost, sadašnjost i budućnost, stajala je mala devojčica, prava pametnica, pretvorena u divnu, dobru, pametnu, milu damu, u moju ljubav…

I nisam verovao… Zaključali smo onda naš katanac na slobodnom mestu one jake gvozdene ograde. I pričali o zaboravljenim i vraćenim snovima, o običnim stvarima na neobičan način, o ovom veoma čudnom, divnom dogadjaju.

I vratili smo se natrag nizbrdo na trg. Moja ljubav i ja. A gore, na vidikovcu Gornjeg grada, ostao je naš katanac zaključane ljubavi. Ostala je java koju sam unapred sanjao. Za nas. Samo za nas.

Darko,
(Bgd, 09.11.2018)

JEDNOM ONA ZVEZDA – Slobodan Jevremović

Jednom kad vidiš onu zvezdu, sa svetlošću prepunoj ljubavi, oštre jasnoće predivnih sećanja, nemire tvoje odmah izleči, i miluje oreol tvoje lepote, ljubi neljubljeno skriveno tvoje, i čuva te, pazi da niko ne zgazi tvoje reči i postojanje, pa ne ume niko tako da voli na istini skrivanoj godinama kad moja si bila, a nisi … Настави са читањем “JEDNOM ONA ZVEZDA – Slobodan Jevremović”

Jednom kad vidiš onu zvezdu,
sa svetlošću prepunoj ljubavi,
oštre jasnoće predivnih sećanja,
nemire tvoje odmah izleči,
i miluje oreol tvoje lepote,
ljubi neljubljeno skriveno tvoje,
i čuva te, pazi da niko ne zgazi
tvoje reči i postojanje,
pa ne ume niko tako da voli
na istini skrivanoj godinama
kad moja si bila, a nisi bila,
e ta baš zvezda, najsvetla zvezda,
sa sklopljenim zracima molbe za tebe,
to sam ja.

Pogledaj gore, pošalji milovanja,
moja ljubavi, naših sećanja,
poljubi mene, podari mene,
to sam ja.

(Bgd, 30.Maj 2017)

TEBE – Slobodan Jevremović

Pusti me da spavam na tvojim najdražim visovima, grudima maznim i nežnim, pusti me da sanjam najlepše trešnje tvojih pupoljaka, pusti me da milujem rukice slatke iz moga detinjstva, pusti me, molim te, pusti da skidam nežnosti iz tvoga srca, iz disanja i želja pripadanja našeg, da pijem ljubav iz pehara tvoga, da ljubim butine … Настави са читањем “TEBE – Slobodan Jevremović”

Pusti me da spavam
na tvojim najdražim visovima,
grudima maznim i nežnim,
pusti me da sanjam
najlepše trešnje tvojih pupoljaka,
pusti me da milujem
rukice slatke iz moga detinjstva,
pusti me, molim te, pusti
da skidam nežnosti iz tvoga srca,
iz disanja i želja pripadanja našeg,
da pijem ljubav iz pehara tvoga,
da ljubim butine tvoga radjanja,
da umoran budem i odmoran budem
u večnim snovima naše ljubavi
i svakako tako da najvolim,
više od svega,
tebe.
(Bgd, 17. Maj 2017)