SMRT
Obliven smrću silazim u kamenu dolinu
Praštam oproštene grijehe od juče
I tražim milost za sebe i svoju riječ
Koja je ostala u kaljuzi mojih umiranja
Mrtav sam ali niko da me sahrani
Niko da mi očita opijelo pred Bogom
Niko da me odprati u vječni mir bez suza
Koji sam zaslužio Bože među ljudima
Na ovom svijetu prolaznog življenja
U pećini besmrtnnih sradanja dođoh
Preobrazih se u vjeru i vjerovanja
Kako bih stasao za smrt jednku za sve
Umiranje je tvoje moje naše i njihovo
Umiru svi i svi smo jednaki na toj granici
Nema povlašćenih i vlastodržaca na rampi
Svi smo u redu za umirenje osim Boga
Ne budi sit od tuđeg ručka danas i sjutra
Ne spavaj na tuđem krevetu u oblacima
Ne traži tuđu glavu dok je tvoja pod mačevima
Ne budi niko i ništa jer si u redu za umiranje
Tvoja vila na pjeni od mora pjeni našu prošlost
Priča priču moju i tvoju u istoj fotelji
Kad smo zajedno pošli na dalek put života
I ponovo se našli u istom redu za umiranja
Bio si pijan ko metla pijanac usran do guše
U starom poljskom klozetu pored ograde
Bio si govnav a govna u snu znače pare
Obistinilo se san ali si i ti u redu za čekanje
Oni koji su čisti čija duša mirom miriše
Skrivaju nos od tebe jer smrdiš od para
Poltrona ulizica i idijota ovog vremena
Koji te prate a prate te do linije umiranja
Jednog dana nećeš biti prvu u svakom redu
Neće ti skute nositi lakeji bićeš samo sledeći
Sledeći u redu bez čekanja na toj granici
Ne primaju mito doći ćeš na granicu umiranja
Na toj granici nema carinika nema ni policije
Prići ćeš Bogu i shvatiti da ti nijesi Bog
Bićeš mirišljava gomila mesa za crve otrovna
Bićeš neupotrebljiv i na granici umiranja
Umrijet ćeš jer smo pred Bogom svi isti
Svi nosimo istu boljku od iste bolesti bolujemo
Idemo naprijed za naprijed pripremljeni
Pred nama je smrt svi smo u njenom naručju jednaki