kad već kroz moje snove s belegom snovidnice
protičeš kao reka
na mališevac se namini
utvrdu da podignemo od bele izmaglice
opalog lišća zavičajnog
pesmom dočekanih zora
od smeha razbibrige dokolice i priča sa izvora
da obnovimo to uzvišenje dvorac iz bajke
na kojem u dubokom snu
čukundeda jovan evo stoleće stražari
da dozovemo ga za sofru na večeru
i prohugorimo uz frulu gusle gajde
o vremenu davnom
da zapiljimo o lepote u njegov sahat stari
odatle pogledom da uznesemo se na tri brda
kao u heladi
stolovak božac vrove
i spustimo niz tri rečice svete
rzavsaku krompirsku i krasinsku
koje sastaju se na jednom mestu u luci našoj
opasuju mališevac i grle kao dete
da oživimo stanište u bespuću
što pridigli su bili moji preci
u varljivom hodu kroz olujno vreme
pa da se oglasimo kliktajem kao orao kao pesmom ševa
kao pesnik što se iz sveta rasklimanog
iz razvaline olupine vraća ognjištu predelu pretku
šumu i huku reke smeštenom u detinjstvo
iz kojeg kao prenut starac peva
a zavodi me beskraj
ona utvrda što čitava u pesmu stane
a progoni me treptaj
kuc kuc neumitno što odbrojava sate dane
Malisevac -Rajica Dragicevic
Da nije kao sto jeste mesto Malisevac zauzelo sebi prostor i znacaj u srpskoj kulturi , svetovnosti i istoriji , bilo bi vec prepoznato po Rajici i njegovome pevanju ! Reci i melodiju SNOVIDICE koju je samo Rajica uspeo izgraditi , satkati ili u svome snu odziveti , preziveti i nama doneti u nasu stvarnost omeksanu da nas opija i omamljuje svojom prozracnom metaforiko jutra i veceri , onoga juce i onoga davnog sa unutarnjim prcutnim pitanjem za ono vec nenagovesteno ili te isposteno sutra…Sve pohvale i sve nade mogle bi se sastati na ovim misaonim i lirskim iskazima Rajice Dragicevica-Ziv nam dugo i raspevan bio u svome pesnickom rasapu srecan , da ti na san i javu dodje jos mnogo novih snovidica… Svetozar Savkovic
O knjizi Rajice Dragicevica ,,A zavodi me beskrej,, tek ce se govoriti i pisati , uskoro ce doci vreme kada ce se vrednovati sva duhovno-kulturoloska prozimanja i kazivanja jednoga sveta u jednome vremenu koje je bilo smutno , neizvesno , zapeto i zapitano , a nada sve odolevalo i odgovorilo svojim mioralnim drzanjem i istrajavanjem nad svim depotisti;kim takmacima koji su se usiljeno nadvikivali i nadglasavali prirodnu stvarnost i stvarnost zivota u smislu opstanaka i produzetka ljudske vrste… Tu svakako spada doprinos i stvarnost kojiu ovakva knjiga podrzava i doprinosi ljudskom odrzanju u sveopstoj zapitanosti o svemu nad nama i u nama samima… Svetozar Savkovic
У песми, сновидници, „Малишевац“ Рајице Драгићевића, преплићу се мотиви љубави, завичаја, предака, станишта у беспућу, протока времена у коме се спаја трептај и бескрај. Стих је мисаоно дубок, саткан од родних звукова и боја. Свака реч је пажљиво одабрана као нота за мелодију у коју нас песник неприметно уводи путевима тајанственим и мистичним.
Праисконско струји као „прича са извора“ која се пробија кроз беспућа, тече из стиха у стих као света речица, и „заводи у бескрај“
Славица Зељковић