ЉУБАВ ИЗ ПЕПЕЛА…

ЉУБАВ ИЗ ПЕПЕЛА… Не будите ме овог јутра не желим без ње сутра нек стане зора што свиће јер празно је моје биће Не зовите ме да устанем јер ја умирем хладим се и нестајем да постојим престајем Не плачите замном туге ваше нисам вредан кад љубави остах жедан пустите нек сагорим у пепео се … Настави са читањем “ЉУБАВ ИЗ ПЕПЕЛА…”

ЉУБАВ ИЗ ПЕПЕЛА…

Не будите ме овог јутра
не желим без ње сутра
нек стане зора што свиће
јер празно је моје биће
Не зовите ме да устанем
јер ја умирем
хладим се и нестајем
да постојим престајем
Не плачите замном
туге ваше нисам вредан
кад љубави остах жедан
пустите нек сагорим
у пепео се претворим
и из пепела је волим…

Братислав Богдановић

ČAROBNICA – Miladinović Sandra

ČAROBNICA U dugu kosu uplešću cveće! Na poljima kad je u zenitu sunce, raširicu ruke i pevaću s vetrom, uz mandolinu i svice, nizaću vence, topli će dlanovi obraze dodirivati, dok se okrećem sve brže i brže, a, svetlost će se od mene odbijati, i igrati, od sreće što od sna se otrže! Juče sam … Настави са читањем “ČAROBNICA – Miladinović Sandra”

ČAROBNICA

U dugu kosu uplešću cveće!
Na poljima kad je u zenitu sunce,
raširicu ruke i pevaću s vetrom,
uz mandolinu i svice, nizaću vence,
topli će dlanovi obraze dodirivati,
dok se okrećem sve brže i brže,
a, svetlost će se od mene odbijati,
i igrati, od sreće što od sna se otrže!

Juče sam ti rekla da te volim silno,
očima – ne rečima, dodirima- ne milovanjem,
ti ostade bez reči i ode u noć,
danas ti odavde ja poruke šaljem!
Nije ljubav zlato da se kupi novcem,
nit je ljubav laž da se kiti rečima,
već voljena pesma što se navek pamti,
i često se peva, al’ se retko shvati!

Zar ne čujes srce kako silno kuca,
i kako se topim od tvoga dodira!
Ako tažis dokaz slušaj nemi šapat,
i tu iskru, suzu sreće, što bi da eksplodira!
Piješ li me očima, dok u susret ideš,
i čezneš li noćima, što bi da te vide?!
Jer meni je noć, kada tebe nema,
a, dan je tvoj korak, dah i tvoja sena!
Ljubav je čarobnica i ona sve vidi,
retko gde se nastani jer joj se ne svidi,
da služi i moli, da pati i mre,
traži četiri dlana srodne duše dve!

© Miladinović Sandra

САЊАО САМ…

САЊАО САМ… Сањао сам како одлазиш на крилима ноћи у шапату ветра бледиш и нестајеш као трачак светла Сањао сам да крај мене ниси да те нема и да не знам где си да у мени увенула ти си Сањао сам без тебе да се будим у јутру без сунца у зори без росе у … Настави са читањем “САЊАО САМ…”

САЊАО САМ…

Сањао сам
како одлазиш
на крилима ноћи
у шапату ветра
бледиш и нестајеш
као трачак светла
Сањао сам
да крај мене ниси
да те нема
и да не знам где си
да у мени
увенула ти си
Сањао сам
без тебе да се будим
у јутру без сунца
у зори без росе
у постељи празној
без твоје косе
Сањао сам
како те губим
трагове твоје
како љубим
у сну без тебе
себи да судим
Сањао сам
и умро у сну
јер чему живот
кад ти ниси ту…

Братислав Богдановић

KUDA IDE OVAJ SVET?

Šta se sve sada, na svetu događa, nikome to nije jasno, to može samo da se nagađa!   Da li će  i kada, biti mir u svetu, da narodi slobodno žive, i da to obuhvati celu planetu?   Mir, sloga i razumevanje, najvažiniji su za budućnost čoveka, bilo gde da se boravi i živi, tako … Настави са читањем “KUDA IDE OVAJ SVET?”

Šta se sve sada,

na svetu događa,

nikome to nije jasno,

to može samo da se nagađa!

 

Da li će  i kada,

biti mir u svetu,

da narodi slobodno žive,

i da to obuhvati celu planetu?

 

Mir, sloga i razumevanje,

najvažiniji su za budućnost čoveka,

bilo gde da se boravi i živi,

tako se misli i govori od pamtiveka.

 

Da li će ovaj svet,

živeti u miru i slozi,

to zavisi od više faktora,

dragi Bože i Ti nam pomozi!

 

Da li ovaj naš današnji svet,

ima želje, volje i hrabrosti,

da se jedni s drugima razumeju,

to će biti najvažnije u budućnosti!

 

Najodgovorniji predstavnici zemalja i sveta,

koje narodi biraju kao svoje predstavnike,

trebali bi da vode narode u bolji život,

a to će zavisiti od njihove politike.

 

Ako se sada sami pitamo,

kuda ide ovaj svet,

najbolji odgovo može biti,

da svi imamo ljudski razum i pamet!

Živko Begović

 

 

 

marina…………

NADA Sa svoda svih početaka niče novi kraj. Jedina mi je uteha pesnički opijat- opijam se neprestano teturam i gnjurim, I ako zaplačem krene sve iz osnova pesničkog žara Ima li nade da zakrpim vene? Ima li uopšte neke nade? . Ima. Eho ustostručeno odzvanja: nema…ne….ma…nema….ne….

NADA

Sa svoda svih početaka
niče novi kraj.
Jedina mi je uteha
pesnički opijat-
opijam se neprestano
teturam i gnjurim,
I ako zaplačem
krene sve iz osnova pesničkog žara
Ima li nade da zakrpim vene?
Ima li uopšte neke nade?
.
Ima.
Eho ustostručeno odzvanja: nema…ne….ma…nema….ne….

ШАПАТ…

ШАПАТ… Када бих ти шапатом могао рећи шта у сновима својим сањам испричати причу о нашој срећи како спокојан крај тебе спавам, Речи моје текле би саме ко песма нека усред таме и док ти очи у мраку сјаје опијена слушала би шапат што не престаје, А када умор очи ми склопи ти сан и … Настави са читањем “ШАПАТ…”

ШАПАТ…

Када бих ти
шапатом могао рећи
шта у сновима
својим сањам
испричати причу
о нашој срећи
како спокојан
крај тебе спавам,
Речи моје
текле би саме
ко песма нека
усред таме
и док ти очи
у мраку сјаје
опијена слушала би шапат
што не престаје,
А када умор
очи ми склопи
ти сан и шапат
пољупцем стопи
док глас што шапће
замире на уснама твојим…

Братислав Богдановић

Moja čežnja-Saša Zbiljić

Moja čežnja   Beskrajna je sreća koja iz tvojih očiju sija, uporno je tražih u tunelu tame, svetlost kojom zračiš meni tako prija, al’ usne nam ostadoše same.   Tražiš svilenu haljinu da prekrije srce tvoje, pogled ti tone u daljini polomljenog sunca, ko ti jastuk nudi kao ruke svoje, a hrabrosti imaš poput peščanog … Настави са читањем “Moja čežnja-Saša Zbiljić”

Moja čežnja

 

Beskrajna je sreća koja iz tvojih očiju sija,

uporno je tražih u tunelu tame,

svetlost kojom zračiš meni tako prija,

al’ usne nam ostadoše same.

 

Tražiš svilenu haljinu da prekrije srce tvoje,

pogled ti tone u daljini polomljenog sunca,

ko ti jastuk nudi kao ruke svoje,

a hrabrosti imaš poput peščanog zrnca.

 

Vode teku, vode zaboravljaš,

strah od cilja tebe zavarava,

svoje srce na cedilu ostavljaš,

da čami u senci zaborava.

 

Mlaka je boja tvoga lica,

što dane učini mi vedrim,

svojim očima pogled mi golica,

pa se u trenutku ćuti osetim setnim.

 

Balast pade kao kamen na moje grudi,

u noćima hladnim ko ti ruke greje,

ko te mesto jutra budi,

ko ti seme ljubavi seje.

 

Ostavi tragove da mru za tobom,

ne diraj ni kap moje čežnje,

rušiš kapije i sve pred sobom,

u naglom i mučnom osećaju težnje.

ЖИВОТ…

ЖИВОТ… У сутону свом док замишљен стојим пребирам успомене и снове бројим искусио ја сам сву радост живота па спокој миран чекам крај свог плота Рођен у љубави, пробуђен с криком одрастао на камену, окружен виком живот сам газио, стрепећи пазио од судбине бежао па јој опет долазио Године што прођоше и тешке и лаке нису … Настави са читањем “ЖИВОТ…”

ЖИВОТ…

У сутону свом
док замишљен стојим
пребирам успомене
и снове бројим
искусио ја сам
сву радост живота
па спокој миран чекам
крај свог плота
Рођен у љубави,
пробуђен с криком
одрастао на камену,
окружен виком
живот сам газио,
стрепећи пазио
од судбине бежао
па јој опет долазио
Године што прођоше
и тешке и лаке
нису сломиле
моје кости јаке
за љубав и страст
живот сам дао
да волим несебично
ја сам знао
Од живота уморан
смрти се не бојим
остварени снови
сведок су да постојим
ал ме једно плаши
док ово пишем
надживети ме мораш,
јер за тебе још увек дишем…

Братислав Богдановић

AFORIZMI

Mnogi građani govore ozbiljno i u šali kažu, da najviše  mnogi političari lažu!   Ko najviše u svetu ratuje posle Drugog svetskog rata, on je najveći svetski “ratni demokrata”! Živko Begović

Mnogi građani govore ozbiljno i u šali kažu,

da najviše  mnogi političari lažu!

 

Ko najviše u svetu ratuje posle Drugog svetskog rata,

on je najveći svetski “ratni demokrata”!

Živko Begović

KIŠNA TIŠINA

  Noćas ćutim, osluškujem kišu, koja pada po našim snovima. Rominja tiho, posipa pod mesečinom čaroliju. Ćutim… Bojim se, zaboleće te moja reč. Ne kao oštrica mača. Trgnuće te iz sna. Ne kao opomena. Žignuće te koliko i mene, ožiljak iz glasa drhtavog, ugušenog strepnjom da te u melanholiji ne izgubim za uvek. Jer sva … Настави са читањем “KIŠNA TIŠINA”

 

Noćas ćutim,
osluškujem kišu,
koja pada po našim snovima.

Rominja tiho,
posipa pod mesečinom čaroliju.
Ćutim…
Bojim se,
zaboleće te moja reč.
Ne kao oštrica mača.
Trgnuće te iz sna.
Ne kao opomena.
Žignuće te
koliko i mene,
ožiljak iz glasa drhtavog,
ugušenog strepnjom
da te u melanholiji
ne izgubim za uvek.
Jer sva je moja tuga,
i tuga tvoja.
Koračamo skupa,
dišemo kao jedno,
tražeći zrnca sreće.
Zato ćutim, ćuti i ti
i slušaj kišu kako rominja
kroz naše snove.

Najda M.