Krhka i nežna, ranjenog srca,
usnula sama u svome snu.
Budna sanja daleke snove,
da nekoga voli i neko da voli nju.
Ruska princeza,časna i čedna,
misli je stežu kad padnu noći.
Tad slana suza potapa nebo
utkano brižno u njene oči.
Rođena kasno, u pogrešno vreme,
liku je njenom mesto u knjizi,
što je napisa nekad Jesenjin
napojen vinom, bedan u krizi.
Zaneta, brižna šeta kraj reke,
na vodi je oslikan mesec u noći.
sa nadom šapće reči te pesme:
“Čekaj me, ja ću sigurno doći.”