Muk
Ima tako noći,
kada se sve utiša,
sve stane…
I vrijeme stane,
Zemlja prestane da se okreće.
Sve se umiri!
I vjetar se negdje skrije
puštajući Zemlju da lebdi,
sve zavapi
skladom potpune tišine!
Tek poneki leptir udari krilima,
tražeći svjetlost,
svoju kob!
Muk,
samo se unezvjeren pogled
susreće sa mjesečinom,
prepoznajući oblike
na hrapavom zidu,
a zaledjen um se
kolijevci vraća
i jasno vidim svoje rukice,
kako razigrane hvataju
materin mili pogled,
a otac me za obraz štipka.
Smiju se, srećni su…
Smijem se i ja sa njima.
Ima tako noći
kada nemušto pitam
oblike sa hrapavog zida,
da mi kažu
gdje se to vjetar skrio,
da ga zamolim
da pokrene Zemlju,
da vrijeme opet krene,
da oduva ovaj muk
od kojeg sve lebdi,
koji sve lomi,
kažnjava kao dželat
bez riječi,
bez samilosti,
bez grižnje savjesti,
a ja da se probudim
i kažem:
“Samo sam ružan san snio”!
(C) Miro Beribaka
Lepa, zaista lepa pesma.
Još puno ovakvih.
Sve najlepše.
Hvala Peko, drago mi je da Vam se pjesma dopada.
Pozdrav, Miro
Pored obaveza koje imam ne stižem da pročitam pesme koje dospevaju na ovaj sajt,ali drago mi je što sam ovu pročitao… Mnogo mi se svidjaju tvoje pesme inače … Pozdrav , Milan
Hvala ti Milane, komentar me je obradovao, drago mi je da tako misliš o mojim pjesmama.
Pozdrav, Miro