Lj u b o b o g
Političko-satirična pisanija
Ljubobog je odrastao u bedi.
U vrema socijalizma i Tita,
bez mafija i prljavih profita,
nije plaćan baš koliko vredi.
Umre Tito – nesta ideala…
Naslednike Tita, starije i mlađe,
očarava zla privreda mala
i mogućnost za velike krađe…
A Ljubobog i njegova braća,
posle slatke diskusije kratke,
odlučiše da prave alatke.
Tu je profit -to se dobro plaća!
I njihova radiona mala
stručno kuje motike i rala…
Tad je cvala privredica mala
od društvene, uveliko, krala.
Vlast je, ipak, neke pohvatala,
milicija ih od batina odrala…
Za motike, sekire i rala,
iznenada, luda tražnja stala.
Ljubobog se pribojavao vlasti:
zalud profit i sve druge slasti,
kako da se braniš od napasti,
kad vlast može da te upropasti!
Znaju ljudi, i umni, i glupi
i u svetu, odvajkada, zna se
da vlast može da te prekalupi
i ispeče ko jagnje il prase…
U starome carskom gradu,
posle teških nemira i svega,
Srbi organizuju paradu,
dočekuju slavne: Nju i Njega.
Ljubobogu odmah kliker sinu
da upozna i Njega i Nju,
da ih smota na brzu brzinu,
da se druže- ali na Dedinju.
I, bogami, uspe da ih smota,
slavne, moćne, i Njega i Nju
i plac dobi na cvetnom Dedinju,
u Užičkoj, do Njihovog plota.
Držaoci svenarodne kese-
socijalisti, privatnike štite
i daju im ogromne kredite
socijalizam što pre da udese.
Drpali su novac iz fondova
vojske, zdravstva, penzionera.
iz partijske kase proletera-
sve u korist mafija, lopova…
I Ljubobog je dibio kredite
i počeo profite da zbira
od Kosova pa sve do Sibira,
jer ga moćni vlastodršci štite.
Kada uspe na noge da stane,
kad se vinu do prvih miliona,
da udesi, zamoli ga Ona
akademik ruski da postane.
I na molbu tako dragog gosta,
s puno dara i još više para,
Akademija čuvena i stara
prista: Ona akademik posta…
Ljuboboga, miljenika svoga,
On, ko slučajno, pita iznenada:
Da li želi ko predsednik da vlada.
Ljuboboga to diže do Boga.
Sav pretrnu od nekakve slasti:
,,Da, ali posle moje pedesete,
kad mi nove milijarde slete.
Po Ustavu Ti ćeš sići s vlasti!”
Bes spopade vođu iznenada.
Smrmlja u nedra: ,,Vidi zloću!
Ma, vladaću koliko god hoću !
Ti znaš Ustav i kako se vlada!”
Milost presta- više se ne znadu.
Zbog napada Nata i Klintona,
posle rata, pade On i Ona,
a DOS skrpi karikaturnu vladu.
Od Njega i Nje, ništa bolji DOS:
kolo sreće mafija okreće…
Ljubobog se po Rusiji kreće,
narod pišti gladan, go i bos…
On je davno usvojio tezu:
sa vlastima nikom nije lako,
al sa vlašću održati vezu
i sam postat vlast nekako polako.
Ako ima ekonomsku moć
i profite posvuda ubira,
čovek mora mudro da planira:
kako, kada, i gde na valst doć.
Ništa: ni slučajno, niti od prilike.
Zato svog potomka iz Londona
krsti, u sred Vašingtona, u Džona-
budućega predsednika Amerike.
Sve što sanja on ne krije.
Voli svoju Srbijicu dragu,
a izabran za predsednika nije,
jer Srbija nije stekla snagu,
da ne bira ljude bez imanja
pa večno bira iz starih navika
šalabajzere bez vizija i znanja-
tek da ima svoga predsednika.
Nacionalna TV Tijanića Ace
na poprištu predsedničke trke
podržaće znane lavove i mace
i bradate dražićevske face…
Ali i Ljubobog ume da se bije.
Za te skupe uvrnute trke
i on ima svoje bedevije:
Tu je Klopka, tu su i Klot frke.
Ljubobog se šeta širom sveta.
U carevini, preko devet mora,
od tamošnjeg starog univerziteta
dobi zvanje počasnog doktora.
Srbe treba naučiti da znadu
šta je korist, a šta grdna šteta.
Zato u Belom gradu i Novome Sadu
utemelji svojih devet fakulteta.
Tu se uči i mnogo se muči
da se steknu znanja pa imamja.
Al Ljubobog, mada čudno zvuči,
bez tih znanja pribavi imanja.
(C) Miljojko Milojević