Sedeli smo tako,
Ko da se dugo znamo,
A ćutnja nam bese sagovornik tek,
Gledasmo u reku što protiče lagano,
Dok čamci tiho prate svoj rečni tok.
I večnost se spaja
Pred očima našim
U trenu sadašnjosti
Svetluca sva.
Ova reka i mir što nam daje,
U nama zauvek obitava i sja.
(Прочитано: 42 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.469 пута)