Sjećam Se
Sjećam se da je šetala sama.
Sjetim se toga veoma često.
Sjećam se da sam ponekad dugo čekao
Na kraju mosta da se pojavi…
Bože kako sam tada volio to mjesto.
Sjećam se i svakog trenutka koji sam sa njom
U mislima proveo.
Sjećam se te samoće u kojoj sam uživao
Sjećam se…
Sjećam se
Da sam joj jednom umalo nešto rekao
Odnosno nešto sam joj htio reći.
Joj… Sjećam se i kako sam samo tada strekao,
Kako sam se presjekao
I ne znam ni sam koliko vremena ostao tu… sjedjeći.
Sjedio sam sam na klupi za dvoje i nije me bilo stid.
A ona, svake večeri šetala je ispod svetiljki
Kroz noći koje je obasjavala,
Tu ispred moje samoće koju mi je nekom divnom lakoćom davala.
Sjećam se bilo je ljeto; a ona, ona bila je dama.
I znam da tog ljeta na grad noć nije nijedna pala.
Sjećam se i kada je otišla.
Svetiljke počeše da trepere, skoro da se gase;
Ja na mostu više nikada zastao nisam,
Klupu gledam iz prikrajka(ili ona mene….ne znam).
Nestaše ti koraci uz koje se šetalište provodilo.
I zbilja dok nije otišla, na grad nijedna noć nije pala,
Jer su njene oči od svake noći pravile predivno (pjesničko) veče.
I da…sjećam se….
Dobro se sjećam i kako sam strekao onda kad sam joj htio nešto reći
A… htio sam joj reći samo-
“Dobro veče.”
Duško Vujović
http://www.youtube.com/watch?v=cR1AYtiEzSI
o, divna pesma…rekla sam ti, znas!
Pozzz….Lepa
Pa gdje si Dule ?!
Lepo secanje….bash