Dobro sam ja
dok oko mene mobilni mladi
poruke vrte, smeju se, sede,
bus ljulja prepun, a stare ne glede,
vozači novi iz rezerve neke,
pa voze krompire, džakove, robu,
brze i koče nestašno, naglo,
i njima je toplo a nama je zima,
al’ veze nema kol’ko nas ima,
u hladnom busu, dobro obučen,
dobro sam ja.
Hoću da ne vidim, al’ gledati moram,
baka pretura prazan novčanik,
dal’ jabuku kupit’ il’ možda dve,
penzije ukrali u mnogo delova
i njoj i meni i svima nama
i vraćaju posle godina prevare
sasvim k’o priča o veri i neveri,
a ja sam ipak,
u ludnici ovoj,
dobro sam ja.
Nema dobrote onakve nekada,
zli više su ljudi, pa loše vlada,
nema uopšte pravih ljubavi,
niko da pomogne, da te izbavi,
od stalnih kiša da sunce svane
i tako skloni nevolje tamne,
a ipak, u svemu, u svakom problemu,
dobro sam ja.
Naravno štedim i naravno čekam
onaj naš sladoled dve džambo kugle,
i osmehe naše, i dodire naše,
sva prijateljstva i ljubavi mile,
i tvoje reči, kraljice naše,
to samo čekam, tebe da vidim,
najlepša bliska daljino moja,
i nikog više sem tebe ne vidim,
a tebe dok čekam,
voljena moja,
dobro sam ja.
(Bgd, 16.nov.2019)