Valentinovo – Omer KLIČIĆ

Na Dan zaljubljenih, Pogodi me munja, Trese me i lomi, Još i danas jako, U duši se mojoj, Javi miris dunja, A u srcu krici, Zbog kojih bih plak’o… … Na Dan zaljubljenih, nebo se otvori, Stvoriše se dvori, U jednome trenu I Valentin sveti, Od nekud se stvori, Upita me: – da li je, … Настави са читањем “Valentinovo – Omer KLIČIĆ”

Na Dan zaljubljenih,

Pogodi me munja,

Trese me i lomi,

Još i danas jako,

U duši se mojoj,

Javi miris dunja,

A u srcu krici,

Zbog kojih bih plak’o…


Na Dan zaljubljenih,

nebo se otvori,

Stvoriše se dvori,

U jednome trenu

I Valentin sveti,

Od nekud se stvori,

Upita me: – da li je,

Uzimaš za ženu?


Bez riječi mu kažem:

– Ne spominji žene!

I posebno Onaj,

Dragulj izgubljeni –

Najbolje bi bilo,

Da spale i mene,

Nek se vatra sa mnom –

Vjenčava i ženi…


On s krilima mahnu,

K’o da lahor  stiže,

I anđel se medni,

Pored mene nađe,

Odnekud se sunce,

Iza mora diže,

Doploviše moje,

Izgubljene lađe…


Na dan zaljubljenih,

To legenda kaže:

Svako nađe svoju ljubav,

Prvu i jedinu –

Samo jednom  sve se,

Pravilno poslaže,

Sve ljubavi prave –

Ispune sudbinu…

ETO, ŽIVOT PROĐE! – Omer KLIČIĆ

Eto, život prođe k’o da nije bio, skoro sav bi stao u jednu minutu, dovoljno je reći:- Nisam ovo htio! sudbina me moja, presrela  na putu. Eto, dođe vrijeme uvenulih ruža, ni  sunce ne grije, kao nekad što je, niko prema meni ni ruke ne pruža, a zar nekom treba, išta što je moje?! Eto, … Настави са читањем “ETO, ŽIVOT PROĐE! – Omer KLIČIĆ”

Eto, život prođe k’o da nije bio,

skoro sav bi stao u jednu minutu,

dovoljno je reći:- Nisam ovo htio!

sudbina me moja, presrela  na putu.


Eto, dođe vrijeme uvenulih ruža,

ni  sunce ne grije, kao nekad što je,

niko prema meni ni ruke ne pruža,

a zar nekom treba, išta što je moje?!


Eto, primiče se nešto nepoznato,

vreba me iz mraka i sebi me mami,

postaje mi blisko, od nekud poznato,

sa  svjetla se mičem prema mrkloj tami.


Eto, ode život  ispunjen u svemu,

kao mudra knjiga, ipak uništena,

otvorite vrata, idem najzad Njemu,

da svodim račune, carstva izgubljena.


Bihać,18.aprila 2010.

(NE)DODIRLJIVA… – Omer KLIČIĆ

Taman krenem da te dotaknem a ti ljepotom bljesneš pa nestaneš poput duge si na dohvat ruku poznata bliska… nedodirljiva. Taman krenem od tebe a ti…mene promrzla obasjaš poput Sunca preliješ toplotom svojom… nedodirljiva… Taman krenem da nestanem a ti… kao munja sijevnu i gromovi silno najaviše sreću i… tvoju… dodirljivost! 08. aprila 2010.

Taman krenem

da te dotaknem

a ti ljepotom

bljesneš

pa nestaneš

poput duge si

na dohvat ruku

poznata

bliska…

nedodirljiva.



Taman krenem

od tebe

a ti…mene

promrzla

obasjaš

poput Sunca

preliješ

toplotom

svojom…

nedodirljiva…



Taman krenem

da nestanem

a ti…

kao munja

sijevnu

i gromovi silno

najaviše

sreću i…

tvoju…

dodirljivost!



08. aprila 2010.

ČEKAM JUTRO – Omer KLIČIĆ

Na peronu nedokučivih tajni, Stojim kao izgubljeni osmi putnik. Oko mene sve šaroliko juri i žuri, Prema zvjezdama, u warpu nestaju. Iznenada nasta nestvarna tišina, Čuju se samo koraci srca moga. Oko sebe očima i  palim i žarim, Pripremam pistu za brod nadanja. Oficijelni spiker mi otkloni dilemu, Moj brod tek sutra sa jutrom dolazi. … Настави са читањем “ČEKAM JUTRO – Omer KLIČIĆ”

Na peronu nedokučivih tajni,

Stojim kao izgubljeni osmi putnik.

Oko mene sve šaroliko juri i žuri,

Prema zvjezdama, u warpu nestaju.


Iznenada nasta nestvarna tišina,

Čuju se samo koraci srca moga.

Oko sebe očima i  palim i žarim,

Pripremam pistu za brod nadanja.


Oficijelni spiker mi otkloni dilemu,

Moj brod tek sutra sa jutrom dolazi.

Ne mičem se sa perona, ni mikrona,

Za Boga dragoga, moj brod to zaslužuje!


Bihać, 14.03.2010 godine

ŽENA – Omer KLIČIĆ

Žena je svjetlost, ko sunce sija, Žena je svemir, galaksija, Žena je rijeka, more široko, Žena  je zemlja,gorje visoko… Žena je ljubav, najljepše cvijeće, Žena je blago, od svega veće, Žena  je mjesec i zvjezda sjajna, žena je duga na nebu bajna… Žena je majka, brižna i jaka, Žena je svjetlo životnog mraka, Žena je … Настави са читањем “ŽENA – Omer KLIČIĆ”

Žena je svjetlost, ko sunce sija,

Žena je svemir, galaksija,

Žena je rijeka, more široko,

Žena  je zemlja,gorje visoko…


Žena je ljubav, najljepše cvijeće,

Žena je blago, od svega veće,

Žena  je mjesec i zvjezda sjajna,

žena je duga na nebu bajna…


Žena je majka, brižna i jaka,

Žena je svjetlo životnog mraka,

Žena je kuća, ognjšte toplo,

Žena je je sve, na svijetu dobro.


Bihać, 08.marta.2010.

MALA KOMŠINICA, VELIKA KRASOTICA – Omer KLIČIĆ

KAO ZLATNI SUNCOKRET, JUTROS MI JE MALI CVIJET, POŽELIO DOBRO JUTRO… NASMIJAO VRIJEME MUTNO…    …I JESENJIN, DA JE ZNAO, OVAJ CVIJET BI ŽITOM ZVAO, VERLEN BI MU DAO VIZU, KAO SENI U PARIZU… …VELIKI BI: MAJNE, GETE, ZASJENILI SVE POETE, OVAJ CVIJET DA SU  ZNALI, I IME MU ONI DALI.   NEK’ POETE MIRNE … Настави са читањем “MALA KOMŠINICA, VELIKA KRASOTICA – Omer KLIČIĆ”

KAO ZLATNI SUNCOKRET,

JUTROS MI JE MALI CVIJET,

POŽELIO DOBRO JUTRO…

NASMIJAO VRIJEME MUTNO…

  

…I JESENJIN, DA JE ZNAO,

OVAJ CVIJET BI ŽITOM ZVAO,

VERLEN BI MU DAO VIZU,

KAO SENI U PARIZU…


…VELIKI BI: MAJNE, GETE,

ZASJENILI SVE POETE,

OVAJ CVIJET DA SU  ZNALI,

I IME MU ONI DALI.

 

NEK’ POETE MIRNE BUDU,

NEK’ TO PUSTE MOME SUDU,

OVAJ CVIJET, SUNCOKRET,

OSVOJIT’  ĆE  CIJELI SVIJET!

 

FENIKS U MENI-Omer KLIČIĆ

Kao Feniks, čudna ptica, iz pepela što se rađa došla mi je stara ljubav, nikad mlađa, nikad slađa. Raširila moja ljubav, nesebično svoja krila u srce mi stiglo sunce, ista ljubav što je bila… Omer KLIČIĆ, 20. marta 2010.

Kao Feniks, čudna ptica,

iz pepela što se rađa

došla mi je stara ljubav,

nikad mlađa, nikad slađa.

Raširila moja ljubav,

nesebično svoja krila

u srce mi stiglo sunce,

ista ljubav što je bila…


Omer KLIČIĆ, 20. marta 2010.

JA NISAM ŽIV- Omer KLIČIĆ

Odjednom otvorih sebe I vidjeh da me nema, U meni hladno je sve, ledeno doba se sprema… Zatvorih ništa u sebi I shvatih istinu samo, Ja nisam više živ, Ja sam već negdje tamo… Omer KLIČIĆ, 22. marta 2010.

Odjednom otvorih sebe
I vidjeh da me nema,
U meni hladno je sve,
ledeno doba se sprema…

Zatvorih ništa u sebi
I shvatih istinu samo,
Ja nisam više živ,
Ja sam već negdje tamo…

Omer KLIČIĆ, 22. marta 2010.

SPASI ME ANĐELE-Omer KLIČIĆ

    Pohrlila iz utrobe lava Neumoljivo gmiže, šulja se… venama mojim…   Izbila srce… s mozgom se hrve, a duša… nada se i moli…   Samo jednoga dana Nisi tu Anđele, Sam sam a… Konačan obračun se sprema…    Nadire lava oko mene Pomozi mi Anđele, Pojavi se… Sa lavom svoje ljubavi…   Omer … Настави са читањем “SPASI ME ANĐELE-Omer KLIČIĆ”

 

 

Pohrlila iz utrobe lava

Neumoljivo gmiže,

šulja se…

venama mojim…


 

Izbila srce…

s mozgom se hrve,

a duša…

nada se i moli…


 

Samo jednoga dana

Nisi tu Anđele,

Sam sam a…

Konačan obračun se sprema…


 
 

Nadire lava oko mene

Pomozi mi Anđele,

Pojavi se…

Sa lavom svoje ljubavi…


 

Omer KLIČIĆ

GLASOVI PROLJEĆA – Omer KLIČIĆ

  Blještavo na morskom nebu, Sunce neumorno ponavlja, Straussove Glasove proljeća, Niže note poput otkucaja srca…   U meni ljubav raširila krila… Po dirkama nebeskog klavira, Blještava, mirisna, cvjetna… Ljepota stigla sa proljećem!   Dodirnuh ljubav, pomilovah joj lice… Oživjela izgubljena nada… Otišlo sunce na počinak A u meni još Glasovi proljeća! Omer KLIČIĆ, Bihać, … Настави са читањем “GLASOVI PROLJEĆA – Omer KLIČIĆ”

 

Blještavo na morskom nebu,

Sunce neumorno ponavlja,

Straussove Glasove proljeća,

Niže note poput otkucaja srca…

 

U meni ljubav raširila krila…

Po dirkama nebeskog klavira,

Blještava, mirisna, cvjetna…

Ljepota stigla sa proljećem!

 

Dodirnuh ljubav, pomilovah joj lice…

Oživjela izgubljena nada…

Otišlo sunce na počinak

A u meni još Glasovi proljeća!


Omer KLIČIĆ, Bihać, 21.marta 2010.