AVRAM-Miroslav Krnjeta

Kamene pustare pune trnja
žbunjem,peskom išarana pustinja,
samo jedan život u sumrak hoda
glas prati vodi ga kroz pusta brda.
Putuje štapom ispred plašta
lice mu vidi Arhangel Gavrilo
za šatorom zemljom obećanom luta
mrak mu gasi,svetlom Arhangeel Urilo.
Hoda kroz britve peska i kamenja
Gospod ga vodi gde maslina raste,
iza brda u vinograde obećane
svicima anđela obasjane,
Avrame na oltaru si Gospodu sina dao
na kamenu Jerusalim potekao
i zavete ispunio.

KAZNA ILI ROĐENJE-Miroslav Krnjeta

Sanjam avanture,prostranstva,more,
a život me baci na puste gore.
Kako sam zalutao ovde
išao sam putem na more,
sada hodam predelima tvrde crne kore.
Da li je ovo kazna,osuda za grehe,
ili je iskušenje,
da li živim noćne more,
ili je ovo drugo krštenje?

Gola brda,sive pustare bez nade
daleko je brod,daleko su plave ade.
Hodam sam kroz plamen puste gore
tugujem,plačem tražim svetlo zore.
Grozna samoća usred nežive prirode,
hladan kamen,sivi pesak i crne vode.
Očajanje me guta iz mrtve vode,
strah me jede hoće srce da probode.
Možda je ovo vatra koju moram proći
osetiti bol i grehove u sablasnoj noći.

Teret me lomi,strahovi kosu bele,
brige usecaju nove bore,
uzalud dižem glavu i gledam gore.
Gledam tražim svetlo nade
čekam da svane,
molim Anđele da me izvade.
Gledam ne vidim zvezde
lutam brdima strašne tame
gubim snagu posrćem
nemam kome da padnem na rame.
Gubim veru,plamen života se gasi
a nema nikoga da me spasi.
Pokidanog uma,sagorele duše,
padam na kolena zovem Gospoda
svi mostovi mi se ruše.
Da li ostajem u užasu gore
ili ću naći put na more.
Da li je presuda ili novo rođenje,
ne znam i dalje čekam odgovore.

ZAJEDNO BRAĆO-Miroslav Krnjeta

Miloše,Arsenije,Radoviću,
mili Vožde Karađorđe i Pelagiću,
svi pod zastavu Nemanjiću.

Pukla vatra u Topoli
Nevesinjski žar pali neba,
Radović Gospoda moli,
skini okove sa Srba.

Usta Bosna protiv harača
pukli lanci paša silnih glavoseča,
gude pesme do Janković Stojana
uze kule Pelagić Vasa pod
trobojkom Srbina.

Tamo gde se zaklinju Voždu
na Karlovcu tvrdom gradu,
tamo gde je Srpska Priština
večna je kruna kralja Milutina.

O sveta Pećka Patrijaršijo
Srpska kruno i Hristova vodiljo,
spoji Drinu i tri Morave
Srbi srce majko da ti ostave
ispod svete Srpske zastave.

GLAS-Miroslav Krnjeta

Lažni glasni Hanibali
trule su vam parole,
slonovi i vojske vam pali
a kako sad moguli svetski dole.
Gde seljak u nebo gleda
radniku od bola ruke trnu,
sad lajete dolazi snežna beda
dajte narode pšenicu zlatnu.
Sinovi laži,zlatnog teleta,
bogovi rata,gospodo Versaja,
vreme je da osetite tereta
nosite okove, kuće svetskih dahija.
Bacili ste sveto u smeće
sekli šume trovali reke
gazili Hrista trpali krst u vreće
za judine dukate prodali potomke i pretke.
Nestalo bahanalija debelog dvora
plašite se hajduka,Garibaldija,Robespjera,
ne spavate,drhtite od noćnih mora,
čeka vas zora i bandera.
Kažete dolazi najteža zima
pa deri narod bajkama i porezima,
kad nema rešenja gurni raju u rat
a vi ćete pevati i zaraditi procenat.
Prođe život dok pravite metar puta
dosta više maski i mandata,
leba tražimo i malo života
zaboravili smo šta je lepota.
Gurali ste kule ispod svakog lista
zaboravili Gospoda Isusa Hrista,
faraoni šibali ste bez milosti
poješće vas vaše podlosti i bahatosti.
Radnik i seljak neka slavi Gospoda
gospodari će lizati kačamak sa poda,
ili sveti krst ili proleteri
na vrata dolaze besne zveri,
ili Božiji prst.

LUTAM BRDIMA-Miroslav Krnjeta

Brda okićena prolećnim plaštom
zelene zavese otkrivaju lepotu
lutam zorom rosnom Šumadijom
radujem se svakom listu.

Proplanci mladi miluju me rosom
polja i šume vode me na vrata,
tamo uvek teče malim potokom
šumska priča nepoznatih jata.

Hodam travnatim Gružanskim livadama
gde vrganj raste okružen šumama,
tamo slavuj peva jutru da ustaje
lutam brdima na čilimu Šumadije.

GREDA-Miroslav Krnjeta

Sada smrdim,gadiš se dvojice
bacaš ruže suza
a zaboravio si noći trojice
ljubav topi smrt mraza.

E moj rođeni
nećeš u oči da
me gledaš,
tu sam ti kao
salveta,
samo kad me
trebaš.

A dva mala pileta
ostavljena na livadi
da ih čerupaju
jastrebi,
ali ne nisi čuo
pijukanje
to nije stizalo
do tvoga uzvišenog
uveta.

Sada nas prezireš
krv svoju pljuješ
i samo sebe
gledaš,
ne postoji svet
zgazio bi svaki cvet,
samo da ti sve imaš.

Koja si greda
od čoveka,
bojiš se kraja
svoga veka,
ali uzalud ti mili
duševna si beda,
da se ti pitaš
mi ne bi ni živeli
nismo ti
ni trebali.

Setićeš se jednog
dana
biće ti bistro jasno,
ali onda će biti
kasno,
jauknućeš za dva
mala pileta,
nema ih više
ubilo ih mnogo rana
dok te mučila
tvoja lepota.

zato pilići zajedno
u boli samuju,
sada ćute
ostavljeno izdano,
vole se i grob čekaju.

SAN I URILO-Miroslav Krnjeta

Spavam sanjam čudna svetla
putujem kroz nepoznate kolibe
čas daleko,čas ispred sobe,
prelazim granice snova
spuštam se na žuto polje
prekriveno žutom čojom,
nazirem nešto kod drenova
bliže mi je vidim bolje,
gledam zlatnog petla
sija žutom bojom.

U trenu padam preko praga
ispod se otvara crna rupčaga
vrtlog odvratnog crnila,
gubim se usred bunila.
Ponor tama
propadam sve dublje
progutaće me jama,
nema dna
ne budim se iz sna.

Zustavlja me nevidljiva nit
vuče me gore
vadi me iz noćne more.
Osećam ruku,stisak grčevit,
ne vidim lice
vidim kapuljaču crni plašt lebdi,
neke sitne iskrice
svetlo me izvlači
iz tamnih adi.
Ko si ti,šta je to,
čekala me crna rupa besna
a ti si me vratio iz sna.

U snu mi se javilo,
čuo sam dubok glas
ime Urilo,
hvala svetlosti silo.
Arhanđel svetla visok čin
zakucao je u ponor
svetli klin.

PONOSNI STARI DŽIN-Miroslav Krnjeta

Pored Krke u polju
leži stari tvrdi džin
ponosni grad Knin,
prijatelj vetrova od davnina
srce mu je ispod Dinarskih
visina.
Drema ali ne spava
prevrće se pored mosta
u mulju,
strepi od pokliča i bubnjeva
čeka horde i krvavu baklju
zorom čita svoju
čitulju.
Tvrdi grade stare slave
po tebi uvek neko
vatru bljuje,
mnogi za tebe dadoše glave
jer stalno te udaraju
gromovi i oluje.
Dinara kruna tvoje lepote
tvrđava oči tvoje duše
krčić suze sudbine
sirote,
mili grade uvek te pale
i ruše.
Tvoja nedra gaze vojske
gase sunce koje te greje,
sa Dinare  vetar im se
smeje
vekovima opstaješ gledaš
strahote biblijske.
Stari džine u vinogradima
ležiš
tamo gde si rođen
ti stojiš,
sestra Dinara čuva te
sa visine
voljeni cvete biseru Krke
sokola kulo gradu Knine.

HRISTOV CVET-Miroslav Krnjeta

Rođenjem dobijaš na dar cvet
čistog svetla neukaljan i svet,
nosiš ga sa sobom kroz život
gajiš lepotom vrlina ili ga guta potop.

Posejano seme u srcu
ljubav,vera,nada,
pali u tebi Božansku varnicu
ili u crnim potocima propada.

Ne daj da u srcu seva
da ga u korenu spale munje gneva,
čuvaj mu listove od zlobe i pakosti
čuvaj latice od gadosti i gramzivosti.

Takav cvet u poljima ne postoji
taj cvet svetim svetlom dušu boji,
najlepši cvet raste u nama
na laticama penjemo se zvezdanim merdevinama.

Zalivaj ga suzama pokajanja
neguj osećanjima,srcem vrlina,
o kad dođe vreme cvetanja
o kakav plod se rađa,kakva duši milina.

Sreća,mir,radost,
Duh Božiji svije gnezdo u čisto srce kao lastavica
nada otvara stotine kapija na tavanici vasione,
ne dozvoli takav cvet da uvene.

Čini dušu krepkom,svetlom,spokojnom,
blagodarnom umilnom,
darove kakve car zlatom ne kupuje
mirno srce rudnik ljubavi,duša planinama sreće putuje.

Iz Boga ishodi blagouhani miris cveta
razliva se po ljudskoj duši
ne ostavlja čoveka dobra u duhovnoj suši,
večno mlad nosi ljubav, ulepšava svet,
jer u tebi je zasađen Hristov cvet.

GOSPODAR MILOŠ-Miroslav Krnjeta

Hej Miloše bojeva junače
ostao si da liješ narodnu suzu
ostavio glavu na milost pašinom topuzu,
u bitkama prvi,izranjavani Srpski vuče.

Pevaj guslaru gudi  u žicu
neka pamte pokolenja kako barjak drži
i bije turske kapetane u gradu Užicu,
vojvoda Miloš ognjem janjičare sprži.

Vide ti se glava na Stambol kapiji
ti prevari Pašinu jatagan kafu
Pašino srce voli zlato,svilu i kadifu
hej Miloše ti u šume skupljaš čete po Srbiji.

Pa u Takovu zboriš,valja braćo ginuti,
za slobodu vojevati,raju od kolca štititi,
nek se diže šuma i gora,trava i čičak
sve u boj na LJubič i Čačak.

Hej Miloše borbom vaznese Srbiju trijumfu
tvoja ruka vaskrsne državu u hatišerifu,
raji skinu jaram,svoju njivu oru zorom,
Srbi te junače zovu gospodarom.

Pevaju Srbi vino piju pesme odjekuju
doneo si sunce slobode u Srbiju,
otišao veliki kneže u dovre Nemanjića
ostavio pečat Srbije,gospodar Miloša Obrenovića.