TUŽNA PESMA – Milovan Petrović

Pesniče što stojiš nad svojom humkom i svoju sliku na steni gledaš ti si u grobu odavno mrtav pesma je živa, zar još je trebaš? To nisi ti, već pesma tvoja što hladni mermer miluje rukom i suze nisu tvoje već njene, pesma ti plače nad tvojom humkom. Pesma ti suze nad humkom lije veče … Настави са читањем “TUŽNA PESMA – Milovan Petrović”

Pesniče što stojiš nad svojom humkom
i svoju sliku na steni gledaš
ti si u grobu odavno mrtav
pesma je živa, zar još je trebaš?

To nisi ti, već pesma tvoja
što hladni mermer miluje rukom
i suze nisu tvoje već njene,
pesma ti plače nad tvojom humkom.

Pesma ti suze nad humkom lije
veče već pada, skoro će tama;
“Zašto me napisa, pesniče moj
zar da po svetu sad lutam sama?”

Ne tuguj pesmo ti nisi sama
i druge pesme lutaju svetom,
ponekad i one do humke svrate
i žale za davno umrlim poetom.

I ode pesma sa humke brižna,
nastavi od tada da jezdi svetom
svi je čitaju, a ona tuguje
nad svojom sudbom i za poetom.

Milovan Petrović

PORANIŠ, POŽURIŠ – Milovan Petrović

Poraniš, požuriš negde misliš da sve ti je dato da sve je stvoreno za tebe biseri, dragulji, zlato. Veselo pojuriš, zastaneš ne znaš na koju bi stranu sve ti je na dohvat ruke ali u “sutrašnjem ” danu. Nisi baš imao sreće tog čudnog, kišnoga dana, već sutra te sreća čeka tebi je obećana. I … Настави са читањем “PORANIŠ, POŽURIŠ – Milovan Petrović”

Poraniš, požuriš negde
misliš da sve ti je dato
da sve je stvoreno za tebe
biseri, dragulji, zlato.

Veselo pojuriš, zastaneš
ne znaš na koju bi stranu
sve ti je na dohvat ruke
ali u “sutrašnjem ” danu.

Nisi baš imao sreće
tog čudnog, kišnoga dana,
već sutra te sreća čeka
tebi je obećana.

I opet ustaješ čio
zasučeš rukave svoje:
“Danas ću uzeti sve.
Danas je ovde sve moje.”

Eh… Opet ista priča
tako je dan za danom,
lagano dok stariš izmiče,
sve što ti je “obećano”.

Jednog se jutra budiš
umoran… u misli zanesen;
“Kap sam u moru samo,
stiže me starosti jesen”.

Tad shvatiš da sve je uzalud bilo
sva ona nadanja tvoja,
da život je jedini dragulj samo,
i da nam je od Boga dat
da u njemu uživamo.

Milovan Petrović

REKE ŽIVOTA – Milovan Petrović

Moj je život hirovita reka niz slapove što nemirno teče sve tražeći neko bolje mesto kroz vrbake krivudala često. Bez korita skoro bi ostala, u mladosti silno nabujala. Volela si te obale njene, sve vrbake i u vodi stenje pa bi često noćima sanjala, kako bi se u njoj okupala. Ti, rečica nemirna i čila … Настави са читањем “REKE ŽIVOTA – Milovan Petrović”

Moj je život hirovita reka
niz slapove što nemirno teče
sve tražeći neko bolje mesto
kroz vrbake krivudala često.
Bez korita skoro bi ostala,
u mladosti silno nabujala.
Volela si te obale njene,
sve vrbake i u vodi stenje
pa bi često noćima sanjala,
kako bi se u njoj okupala.
Ti, rečica nemirna i čila
uvek si mi srcu draga bila.
Tvoje vode s’ mojom se mešale,
i zauvek zajedno ostale.
Smirila je mala reka veću,
obadvoma donela je sreću.
Sada eto dok se spušta veče
naša reka mirno ušću teče.

Milovan Petrović

NOVEMBARSKE KIŠE – Milovan Petrović

Misli moje kud lutate novembarskog kišnog dana želje moje još želite njen poljubac na usnama. Sive zore maglovite s’ kišama što dugo traju, da li one da je želim na trenutak barem znaju. Novembarske kiše hladne što trajete dane duge u danima ovim tmurnim skrivate li moje tuge. Misli moje kud lutate čemu ova siva … Настави са читањем “NOVEMBARSKE KIŠE – Milovan Petrović”

Misli moje kud lutate
novembarskog kišnog dana
želje moje još želite
njen poljubac na usnama.

Sive zore maglovite
s’ kišama što dugo traju,
da li one da je želim
na trenutak barem znaju.

Novembarske kiše hladne
što trajete dane duge
u danima ovim tmurnim
skrivate li moje tuge.

Misli moje kud lutate
čemu ova siva boja,
otišla je nestala je
nije više ljubav moja.

Milovan Petrović

SASVIM SAM – Milovan Petrović

Danas sam ostao sasvim sam, izgubljena noć, izgubljen dan. Danas su lile dosadne kiše, jer ti si otišla nema te više. Cveće zatvori latice svoje, duge izgubiše svoje boje. Sve je postalo sumorno, jadno, nekako tužno, nekako hladno. I grad je ovaj postao mali, nešto mi treba, nešto mi fali. U srcu osećam bolnu ranu, … Настави са читањем “SASVIM SAM – Milovan Petrović”

Danas sam ostao sasvim sam,
izgubljena noć, izgubljen dan.
Danas su lile dosadne kiše,
jer ti si otišla nema te više.

Cveće zatvori latice svoje,
duge izgubiše svoje boje.
Sve je postalo sumorno, jadno,
nekako tužno, nekako hladno.

I grad je ovaj postao mali,
nešto mi treba, nešto mi fali.
U srcu osećam bolnu ranu,
vrati se donesi smisao danu.

Donesi dugi boje njene,
i ruži otvori latice snene.
Nek’ kiša stane i sunce sine,
i nikad više ne ostavi me.

Milovan Petrović

KOČIJE SNOVA – Milovan Petrović

Kočije snova noćas me nose daleko iz ovog grada beli se ati u nebo dižu gde li ću to s’ njima sada. Ispod nas reka krivuda poljem, broji vekove, dane, vetar mi ponosno znalački reče: “Vltava Bedriha Smetane”. Jezdimo dalje po nebu plavom ja i atovi moji promiču ispod brda, planine, baš su to prelepi … Настави са читањем “KOČIJE SNOVA – Milovan Petrović”

Kočije snova noćas me nose
daleko iz ovog grada
beli se ati u nebo dižu
gde li ću to s’ njima sada.

Ispod nas reka krivuda poljem,
broji vekove, dane,
vetar mi ponosno znalački reče:
“Vltava Bedriha Smetane”.

Jezdimo dalje po nebu plavom
ja i atovi moji
promiču ispod brda, planine,
baš su to prelepi snovi.

Ponovo pod sobom vidim reku
po stepi kako krivuda
i čujem zvuke balalajke,
Šolohovljeva rodna je to gruda.

Vidim i pisca visoko gore
sedi na književnom tronu,
zagledan dole i on se divi
svome Tihome Donu.

Kočije snova po nebu plove
otkrivam predele nove,
a onda naglo, iznenada staju
jutro me u stvarnost zove.

Milovan Petrović

GREH – Milovan Petrović

Greh je što te sanjam što ti pesme pišem što sa tobom živim za tobom uzdišem. Greh je svi mi kažu ja se s’ njima borim šta bi drugo mogao kad svoj greh ja volim. Milovan Petrović

Greh je što te sanjam
što ti pesme pišem
što sa tobom živim
za tobom uzdišem.

Greh je svi mi kažu
ja se s’ njima borim
šta bi drugo mogao
kad svoj greh ja volim.

Milovan Petrović

ZAR – Milovan Petrović

Zar tako kratko traješ k’o trag u belom snegu zar tako brzo prođeš k’o oblak po plavom nebu. Zar sve je samo trenutak što tako malo daje zar uzalud bilo je sve kad vreme tek tako staje. Čemu onda sve ovo sva ova patnja i muka kad će već sve nestati u toku narednog trenutka. … Настави са читањем “ZAR – Milovan Petrović”

Zar tako kratko traješ
k’o trag u belom snegu
zar tako brzo prođeš
k’o oblak po plavom nebu.

Zar sve je samo trenutak
što tako malo daje
zar uzalud bilo je sve
kad vreme tek tako staje.

Čemu onda sve ovo
sva ova patnja i muka
kad će već sve nestati
u toku narednog trenutka.

Zar nismo znali jedno
život je kao čigra
neko je zavrti samo
dalje je vremenska igra.

Milovan Petrović

NOĆAS SAM SA TOBOM DOTAKAO ZVEZDE – Milovan Petrović

Noćas sam te voleo ludo milovao tvoje nemirno telo uzimao te i davao se, a srce je gorelo i više te htelo. Noćas sam sa tobom dotakao zvezde ljubio svaki delić ti tela noćas si usnama lutala po meni poljubaca mojih više si želela. Noćas su srca kucala za jedno i ništa nam drugo bitno … Настави са читањем “NOĆAS SAM SA TOBOM DOTAKAO ZVEZDE – Milovan Petrović”

Noćas sam te voleo ludo
milovao tvoje nemirno telo
uzimao te i davao se,
a srce je gorelo i više te htelo.

Noćas sam sa tobom dotakao zvezde
ljubio svaki delić ti tela
noćas si usnama lutala po meni
poljubaca mojih više si želela.

Noćas su srca kucala za jedno
i ništa nam drugo bitno bilo nije
tako su se silno oba otvorila
da strast nije mogla više da se krije.

Pred zoru smo noći napisali pesme
što književnost hrabro zove poezija.
a sve ono što se u toj noći desi
zlobnici nazvaše kratko perverzija.

Milovan Petrović

NOĆ NA RECI PO – Milovan Petrović – Roman, nastavak 1.

NOĆ NA RECI PO – Milovan Petrović – roman u pdf-u Poštovani posetioci, naš kolega, pesnikMilovan Petrović je odlučio da Vam pokloni svoj prvenac, roman NOĆ NA RECI PO. Nadam se da ste pročitali prvi nastavak i da sa nestrpljenjem očekujete nastavak romana. Zato Vam odmah, povodom nove 2016.-te godine poklanjamo integralnu verziju romana u … Настави са читањем “NOĆ NA RECI PO – Milovan Petrović – Roman, nastavak 1.”

NOĆ NA RECI PO – Milovan Petrović – roman u pdf-u

Poštovani posetioci, naš kolega, pesnikMilovan Petrović je odlučio da Vam pokloni svoj prvenac, roman NOĆ NA RECI PO. Nadam se da ste pročitali prvi nastavak i da sa nestrpljenjem očekujete nastavak romana. Zato Vam odmah, povodom nove 2016.-te godine poklanjamo integralnu verziju romana u pdf-u. Urednik portala PoezijaSRB Ljubodrag Obradović.

Milovan Petrović je rođen 1961. godine u Ćukovinama, opština Koceljevo. Osnovnu školu je završio u Šabačkoj Kamenici, a dalje školovanje nastavio u Šapcu. U gradu ušuškanom ispod obronaka slavnog Cera, na tromeđi Pocerine, Mačve i Srema, živi i radi do 2005. godine. Potom se seli u Švedsku, gde i danas živi. Sklonost ka književnosti javila mu se u ranoj mladosti. Već u sedmom razredu osnovne škole počinje pisati poeziju, a kasnije, kao srednjoškolac, i prozu. Veliki broj delimično, a i kompletno završenih književnih radova stoji odložen. Odnedavno Milovan počinje brižno prelistavati stare rukopise, dorađivati ih i spremati za objavljivanje. Godine 2013. objavljuje roman “NOĆ NA RECI PO” u izdanju Kairos-a iz Sremskih Karlovaca, 2014. godine knjigu poezije “SVE PESME SRCA MOG” u izdanju Udruženja pesnika Srbije – PoezijaSRB, a 2015. godine knjigu poezije “DARUJEM SAMO TEBI” u izdanju Udruženja pesnika Srbije – PoezijaSRB, čiji je član.

NOĆ NA RECI PO – Milovan Petrović

Život je vremenski period od rođenja do smrti,
ispunjen spletom okolnosti na koje nemamo
uticaj, ili samo mislimo da imamo.

1
„Danas je dvadeset prvi juli. Na današnji dan, pre pedeset godina, rodio se…“ Na radiu je išla emisija Dogodilo se na današnji dan. Stari šef restorana podiže pogled sa papira na kom je upravo pisao dnevno trebovanje. Prstom pomeri naočare, pa pogleda u stari „melodija“ radio. On je odavno postao antikvitet koji njegove mlađe kolege konobari, uz sav svoj trud i negodovanje, nisu uspeli skloniti sa jedne od polica šanka. Šef restorana, koji je već bio pred penzionisanjem imao je svoje rituale bez kojih nije mogao. Ujutru bi prvi došao na posao, otključao restoran i odmah, ne skidajući jaknu, prišao šanku i svojoj „starini“, koju je iz nekog samo njemu poznatog razloga obožavao. Uključio bi ga ne menjajući stanicu. Radio je uvek bio na frekvenciji Prvog programa Radio Beograda. Dešavalo se ponekad da neko od mlađih konobara u šali pomeri skalu i nađe neku drugu stanicu, a tada bi ga on, kad to primeti, samo prekorno pogledao preko naočara, zatim bi vratio skalu na svoj omiljeni jutarnji program  Radio Beograda. Ta „tortura osoblja“, kako su je kolege među sobom zvale, trajala je od sedam ujutro pa sve do deset, dok se restoran ne bi otvorio za goste. Tada bi već neko od konobara isključio radio i uključio novi, moderni stereo uređaj, koji je stajao na istoj polici gde i stari radio. Nikada im nije bilo jasno zašto je njihov šef slušao emisije na radiu kad je to isto mogao i na novijem „sonijevom“ uređaju. Iz tog razloga su ga, po liku starog mačka iz crtanog filma, između sebe zvali Metuzalem.

Stari šef se češkao po nekoliko dana staroj bradi, pitajući se zašto mu se taj datum čini tako poznat. „Da nije nekome od unučadi rođendan? Ne, to sigurno nije.“ Svih četvoro su rođeni negde u kasnu jesen i njihove datume rođenja je odlično pamtio. Takođe je pamtio i datume rođenja svoje žene i dece. Zašto mu je onda taj datum bio poznat i šta je to što njegove misli vraća ka tom datumu, a da on ne može da se seti? Odustavši od uzaludnog razmišljanja, on se ponovo vrati svom trebovanju. Nastavi pisati koliko kilograma mesa treba nabaviti za kuhinju, koliko vina za šank, kisele vode, i tako dalje. Настави са читањем “NOĆ NA RECI PO – Milovan Petrović – Roman, nastavak 1.”