ti si deo vazduha i peska
ima te u betonu koji me ne zna
ti si deo zemlje koja je plava od mojih suza
negde si između pupoljka i već umrlog cveta
ti si u svim mojim koracima
kao list otežao od vlage
ležim u blatu
i ispijam suze
ali osušiće me sunce
raspašću se
i odneće me vetar prelakog
i možda jedan deo mene padne na tvoje ruke
možde me udahneš mrtvog
i oživim u tebi
ponovo
kao prvi put kad si me dodirnula
239, Sloboda – Dejan Perić
ti si deo vazduha i peska ima te u betonu koji me ne zna ti si deo zemlje koja je plava od mojih suza negde si između pupoljka i već umrlog cveta ti si u svim mojim koracima kao list otežao od vlage ležim u blatu i ispijam suze ali osušiće me sunce raspašću se … Настави са читањем “239, Sloboda – Dejan Perić”