Volio bih… Arsenije Lalatović

Volio bih… Poljubio bih te… Kao nekada… Kada bih znao Drumove tvojih snova… Tragajući otkrio bih Tvoje tajne… Kao nekada… Da sam ptica… Eh da sam ptica… I da imam krila… Na tren doletio bih U tvoje gnijezdo… Za šaku topline Iz tvoga osmjeha… U jednom trenu… Kao kap vode… Na vrelom drumu… Miris tvog … Настави са читањем “Volio bih… Arsenije Lalatović”

Volio bih…

Poljubio bih te…
Kao nekada… Kada bih znao
Drumove tvojih snova…
Tragajući otkrio bih
Tvoje tajne… Kao nekada…

Da sam ptica…
Eh da sam ptica…
I da imam krila…
Na tren doletio bih
U tvoje gnijezdo…
Za šaku topline
Iz tvoga osmjeha…

U jednom trenu…
Kao kap vode…
Na vrelom drumu…
Miris tvog tijela
Isparava… Trljam oči…
Mislima dozivam…
A tebe nema, nema, pa nema

Volio bih na tren… Iskra…
U oku tvom da budem iskra
Zasijam kao padalica
Bljesnem i nestanem…

Ljubavi tražim te…
Dozivam mislima…
Tamo đe sve prestaje…
Razum đe bitke gubi…
Između jave i sna…
Tankom niti hodao bih
Prostransvima nemira…
Za pogled tvoj…

Volio bih, volio bih, eh…

Budimo ljudi… Arsenije Lalatović

Budimo ljudi… Sa krstom u ruci u Hristove luče Patrijarh Pavle došao je juče… Dojezdio tiho svetac sa Balkana… Pred Hristom da vida patnje hrišćana Nevidljiva sila kroz oblake nosi… Jezdi Patrijarh sa krstom u ruci… Mir tamjana miriše u kosi… Ide Otac Pavle hristovoj luci… Sveti apostoli dočekuju brata Širom su sveta otvorena vrata… … Настави са читањем “Budimo ljudi… Arsenije Lalatović”

Budimo ljudi…

Sa krstom u ruci u Hristove luče
Patrijarh Pavle došao je juče…
Dojezdio tiho svetac sa Balkana…
Pred Hristom da vida patnje hrišćana

Nevidljiva sila kroz oblake nosi…
Jezdi Patrijarh sa krstom u ruci…
Mir tamjana miriše u kosi…
Ide Otac Pavle hristovoj luci…

Sveti apostoli dočekuju brata
Širom su sveta otvorena vrata…
Sjen Patrijarha miluje i grije…
Kao nigda što ranije nije…

Hrišćanski rode slavi svoga sina…
Patrijarh je snaga, vjera, istina…
Blago onom ko dovijeka živi
Narod mu se zanavijek divi…

Sa krstom u ruci Patrijarh sveti
Đecu čuva od patnji, zloba i aveti…
Oca svetog Pavla hrišćani su čeda
Blagi pogled njegov uvijek nas gleda…

Sestra Jefimija satkana od bola…
Dočekuje brata Pavla apostola
Svetinje hrišćanske otvaraju vrata
Patrijarhu Pavlu zlaćanu od zlata…

Budimo ljudi kao što on reče
Za pokoj duše uždimo svijeće…
Presveti Hriste primi Pavla sina
Na prijesto sveti među hrišćanima

Amin

Pamtiće pokoljenja… Arsenije Lalatović

Pamtiće pokoljenja… Otišao je tiho i skromno Kao što je i živio Visokopreosvećeni Patrijarh Njegova duša melemna Imala je mjesta za svakoga Voljnoga i nevoljnoga Dok je hodao među nama Ostavio je u amanet Čovjek da uvijek mora ostati… Živio je vrletno i smjerno Riječju liječio… I pogledom I sada liječi… Življeće Patrijarh vječno Dok … Настави са читањем “Pamtiće pokoljenja… Arsenije Lalatović”

Pamtiće pokoljenja…

Otišao je tiho i skromno
Kao što je i živio
Visokopreosvećeni Patrijarh

Njegova duša melemna
Imala je mjesta za svakoga
Voljnoga i nevoljnoga

Dok je hodao među nama
Ostavio je u amanet
Čovjek da uvijek mora ostati…

Živio je vrletno i smjerno
Riječju liječio… I pogledom
I sada liječi…

Življeće Patrijarh vječno
Dok je ljudi i svijeta
Pamtiće pokoljenja…

Blago je naše što mogasmo
Bitisati u zlo vrijeme…
Sa njegovim preosveštenstvom

Nije bitno koliko ko živi
Već kako – reče Patrijarh
Duša mu carovala…

Otišao je kako je i bitisao
Pamtiće pokoljenja…
Visokopreosvećenog Patrijarha

Seoska idila Arsenije Lalatović

Seoska idila Sela su nekada bila puna seljana Ostala je idila, blijeda sjećanja… Svici ne svite, bez purnjave dima… Nestale su sjedaljke, jutra s pijevcima… Ne čuju su volujske rike proplancima Trule teljige u vajatima ugaslima… Sablasna tišina u lednim noćima… Jeza dušom i tijelom se prožima… Sela su bila nekada, eh nekada… Plašim se … Настави са читањем “Seoska idila Arsenije Lalatović”

Seoska idila

Sela su nekada bila puna seljana
Ostala je idila, blijeda sjećanja…

Svici ne svite, bez purnjave dima…
Nestale su sjedaljke, jutra s pijevcima…

Ne čuju su volujske rike proplancima
Trule teljige u vajatima ugaslima…

Sablasna tišina u lednim noćima…
Jeza dušom i tijelom se prožima…

Sela su bila nekada, eh nekada…
Plašim se više nikada…

Poete Arsenije Lalatović

Poete Poete su kao vrbe ive Tiho pate, još tužnije žive… Sudbina je pjesnička golema… Šta bi bilo da poezije nema? Poete su vjesnici nadanja… Protkani od patnji i stradanja… Ko pisao u životu nije Taj i ne zna pisat kako li je… Poete su melem duše jadne… Naše duše i žedne su i gladne… … Настави са читањем “Poete Arsenije Lalatović”

Poete

Poete su kao vrbe ive
Tiho pate, još tužnije žive…

Sudbina je pjesnička golema…
Šta bi bilo da poezije nema?

Poete su vjesnici nadanja…
Protkani od patnji i stradanja…

Ko pisao u životu nije
Taj i ne zna pisat kako li je…

Poete su melem duše jadne…
Naše duše i žedne su i gladne…

Ko ne piše, srećnije i živi
Niti usud, nit sudbinu krivi…

Poete su neobična bića…
Ponaosob za sebe su priča

Blago onom ko tinja i gori
Sa njim narod zauvijek zbori…

Dok pišete, ulivajte vjeru
Sestre moje i braćo po peru…

Dok pišemo mi i postojimo
Sanjajući život i živimo…

Poete su kao vrbe ive…
Ne umiru, zanavijek žive…

Ljubim te… Arsenije Lalatović

Ljubim te… Milujem nježno Poljupcima strasnim… U kasnu noć… Iz njedara tvojih Osjećam toplinu… Zaklapam oči… Žedne usne kupe… Med usana Tvojih Dok napolju Laju padalice… *** Ljubim te… Ah, kakva mačka Pomislih u sebi Kraj kamina ove noći Usne medne ljubim Ispunjene čežnjom Čežnjo… Oh čežnjo moja *** Ljubim te… Tvoje oči crne… Borovnice … Настави са читањем “Ljubim te… Arsenije Lalatović”

Ljubim te…
Milujem nježno
Poljupcima strasnim…
U kasnu noć…
Iz njedara tvojih
Osjećam toplinu…
Zaklapam oči…
Žedne usne kupe…
Med usana Tvojih
Dok napolju
Laju padalice…

***

Ljubim te…
Ah, kakva mačka
Pomislih u sebi
Kraj kamina ove noći
Usne medne ljubim
Ispunjene čežnjom
Čežnjo…
Oh čežnjo moja

***
Ljubim te…
Tvoje oči crne…
Borovnice srne
Sijaju u mraku…
Ah kakva mačka
Pomislih…
Ljubim noći ove
U svitanje zore…
Oči tvoje…

***

Ljubim te…
Dok obnažena hodaš…
Plešeš… Po meni
Topiš se kao pjena
Ime ti je ljubav…
Prezime čežnja…
Ti si žena…
Kakve niđe nema
Ti si žena…
Za sva vremena…

Ljuska Arsenije lalatović

Ljuska Rođen sam u pogrešno vrijeme Ponekad sebe ne razumijem Pokušavam, ali mi ne ide Ili možda ne umijem… Uče me kada je noć da je dan Misle od njih vrijeme počinje Odavno su mi raspršili san Ništa im ne vjerujem… Kada ih vidim smrači mi se pred očima Ko ih ne zna majka mu … Настави са читањем “Ljuska Arsenije lalatović”

Ljuska

Rođen sam u pogrešno vrijeme
Ponekad sebe ne razumijem
Pokušavam, ali mi ne ide
Ili možda ne umijem…

Uče me kada je noć da je dan
Misle od njih vrijeme počinje
Odavno su mi raspršili san
Ništa im ne vjerujem…

Kada ih vidim smrači mi se pred očima
Ko ih ne zna majka mu kukala
Kakvi su oni šakali…
Ko su im očevi? Čiji su oni sinovi?

Oni su leglo fukara. Od fukara…
Od ivera klada daleko ne pada…
Da su bar neki iver ili klada
Ni po fišeka ni po po jada

Rođen sam a bolje da nijesam
Teško nosim na pleća bremena
Živim kao da ne živim
U jato jastrebova, ološi i kretena…

Ničija ne gori do zore…
Neće ni njihova… Rođen sam
U zlo vrijeme…Čudne su zvjerke hijene
U ljuski čovjeka…

Sjećam se… Arsenije Lalatović

Sjećam se… Sjećam se… Bili smo đeca… Išli u školu… Dijelili tajne… Sanjali… Jednoga dana… Ah, jednoga dana Bez riječi, pozdrava Otišla si… zauvijek Mislio sam, doći ćeš Čekao sam danima Nadao se… Zidao kule… Ali uzalud… Vrijeme je prolazilo… Život kao život Ostavlja tragove Ponekad briše… Sjećam se kiše jesenje Sitno su kapale Držali … Настави са читањем “Sjećam se… Arsenije Lalatović”

Sjećam se…

Sjećam se…
Bili smo đeca…
Išli u školu…
Dijelili tajne…
Sanjali…
Jednoga dana…
Ah, jednoga dana
Bez riječi, pozdrava
Otišla si… zauvijek
Mislio sam, doći ćeš
Čekao sam danima
Nadao se…
Zidao kule…
Ali uzalud…
Vrijeme je prolazilo…
Život kao život
Ostavlja tragove
Ponekad briše…
Sjećam se kiše jesenje
Sitno su kapale
Držali smo se za ruke
Đeca… eh
Danas na zadnoj strani
Lokalnih novina…
Vidim tvoje ime i slika
Čitulja…
U Parizu si zaspala
Kako je život čudan?
Volio… a tako bih volio
Da smo se sreli
Još jedan put…
Ispili kafu u ime vremena
Kojih nema… eh
Sjećam se…

Miris dunja… – Arsenije Lalatović

Miris dunja… Odavno je jesen Došla u naš kraj… Gledam kroz okno Uzrelih dunja red… Pitam sebe kuda? Lutam i kamo Ne znajući jutro Hoće li svanuti? Miriše, ah čudno Zreli plodovi… Vjetar dok otkida Uveli list Čkiljim kroz okno U nedogled… Dok galeb leti Na dalek put… Poželjeh mu miran let Zaklopih oči… Utonuh… … Настави са читањем “Miris dunja… – Arsenije Lalatović”

ArsenijeL

Miris dunja…

Odavno je jesen
Došla u naš kraj…
Gledam kroz okno
Uzrelih dunja red…

Pitam sebe kuda?
Lutam i kamo
Ne znajući jutro
Hoće li svanuti?

Miriše, ah čudno
Zreli plodovi…
Vjetar dok otkida
Uveli list

Čkiljim kroz okno
U nedogled…
Dok galeb leti
Na dalek put…

Poželjeh mu miran let
Zaklopih oči…
Utonuh…
U dubok san

Mirišu dunje…
Vraćaju sjećanja…
Jesen, ah jesen
Dunja, miris dunja
U djetinjstvo vraća me…

(C) Arsenije Lalatović