Zamah krila ponese je, sa litice. Pogled nesputan, pomilova dolinu senkom, kao rukom. Naslućenim dodirom budi, tiha i razotkrivena plovi u zracima, sjajnim prahom joj posuta pera. Bele glave kao mudra starica, kraljica vetra nad planinskim vrhom , igra se, ponosna zavodnica, u senci kralja, nebeskog plavetnila. Nevidljive niti je isplela da u njima, traju. … Настави са читањем “VLADARKA – Branka Zeng”