BOJČINSKA ŠUMA-Miroslav Krnjeta

Tamo gde Sava šumu dira
gde sremačka tambura svira,
leži Progar Sremska dika
kuća paora i vojnika.

U ravnici koja gleda i ćuti
naborana hrastovina tajne skriva
zato prolazniče slušaj kako vetar peva
kroz grane i uživaj u šumskoj flauti.

Gledaj lišće kako se igra
oslušni stari panj šta priča
kako je onomad na njemu sedeo čiča
slušao cvrkut slavuja veselih bećara.

O Progare sve se zeleni i plavi
od Sremske oaze i talasa na savi,
slike u oku teku u stotine albuma
dušu mi ljubi Bojčinska šuma.

Bojčinska šumo lišće heroja
kućo slobode majko otpora
vatra te pekla,krv je tekla iz boja,
pali sinovi Srema na poljani kod Progara.

ZORA KOJA NE SVIĆE-Miroslav Krnjeta

Od zore pijem vinjak
topim led u srcu da suze krenu
ali uzalud to je potonuli jedrenjak
sa kormilom tuge leži izgubljen na dnu.

Zora pije mene,ja pijem zoru,
čaša za čašom,dim za dimom,
spuštenih jedra bolujem za stolom
ka brodolomu plovimo posmrtnom horu.

Neću violine i pesme cigana
sipajte vinjak da čujem krik tišine,
boli me,sve me boli,previše je rana,
još jedan vinjak pa neka sve zauvek utihne.

MEHINO STANJE-Miroslav Krnjeta

Kamioni smrti dođoše u malo selo
Maljevčani više neće
videti prelo,
zemlja će pocrveneti
postati krvavo vrelo.
Crne uniforme došle po glave
da ubiju sve
koji đurđevdan slave.
Kordunašku idilu i miran san
prekinuše puške bajoneti
Maljevcu je došao poslednji dan,
stigli su dželati prokleti.
Tužne su Kordunaške zore
mirišu na pokolje,strašne muke,
koje počiniše ustaške ruke.
Kuće popališe,plotove obojiše u crveno,
zemlja ječi sve osta sprženo.
U koloni idu do gubilišta
pored Kladuškog puta,
dečica se drže roditeljskog skuta,
strašne slike
majke za decom plaču
braća za sestrama jecaju,
vazduh je pun ustaške vike
i mučenika koji ispuštaju krike.
Majci iz naručja oteto dete
bačeno na zemlju krvniku pod pete,
otac za detetom bugari
maljevima tuku besni stražari,
krv teče niz mehino stanje
lelek odjekuje kroz granje.
Sa suzama smrt gleda
Petrova gora
ne zaboravite braćo mučenike
pale u mukama terora.
Ptico sa lipove grane
slušaj jauke,gledaj rane,
pogledaj kako nevine
odvedoše na klanje,
u krvi padoše na mehino stanje.
Nekada su Maljevac sekle paše
sad ga krvlju okupaše ustaše.

POGLEDAJ NAS GOSPODE

Pogledaj Gospode Srpski narod
kako besciljno luta
ne sluša hiljdugodišnja zvona
skrenuo sa tvoga
utabanog puta,
ali čuje laži zmija
i ljubi krune truloga trona.
Truju nas Bože sa zemlje
i sa neba
mi slavimo grobara koji
nas vodi do groba.
Gospode nebo prekrili lešinari
a svetu Srpsku zemlju
pojedoše strvinari,
duše naše lažni proroci
hoće u adskom podzemlju.
Opet nam spremaju logore i žice
a mi trčimo kao ovčice
iako pastiri srce traže
pelcuju slobodu oko nas
stavljaju đavolje straže.
Zamenili smo litije i liturgije
za judine dukate i govore
otrovne partije,
zaboravili tebe Nebeski
Care.
Ali te molimo pogledaj
hram Svetog Save
čuj zvona bisera Ravanice
mučeničke Lazareve glave,
jer ima Srba koji slave tvoje
zavete i ponosno nose
pravoslavlja perjanice,
Mileševo,Dečane,Tumane,
kuće koje krst ljube i
pravoslavlje brane.
Smiluj se Gospode vrati nas
na Hrišćanski put
da sejemo ljubav i budemo
uz nebeski skut
da nestanu uz tamjane i molitve
škorpije i zveri bezglave,
moli te Svetosavski rod
vrati nas pod svetla svod
napoji nas svete vode
molimo te pogledaj nas
Gospode.

ke

MISL I- Miroslav Krnjeta

Čuo sam interesantnu priču,majka i ćerka su kupile nove
zavese i bile su srećne i radosne a sa kauča ih je posmatrala
baka.U jednom trenutku baka je rekla,e pre deset godina
da sam kupila lepe zavese ja bih skakala od sreće a sada
ništa ne osećam,nemam želja,niti se radujem,sada znam
da kada čovek izgubi želje on nestaje.Kada bi se vratila
u mladost živela bi dan za dan i uživala u svakom trenutku
i radovala se malim stvarima,ne bi bacala vreme na
nebitne stvari i događaje u životu koje ionako nisam mogla
da promenim.

Čovek koji vodi bitke tokom celoga života,jednu za drugom
bez predaha i trunke odmora izgubiće rat.Ako nema bar
malo sunca da ga u borbi ogreje,utehu da ga ohrabri,makar
jednu dobijenu bitku da ga podigne izgubiće volju od velikog
tereta i umora,na kraju će dići ruke od svega i predaće se.
Teško je ljudima koji se čitav život bore bez pobede
i podrške,postaju ravnodušni i emotivno osakaćeni.
Kapitulacija je neminovna jer zamor i razočaranost
čine svoje.

Настави са читањем “MISL I- Miroslav Krnjeta”

BOŽIĆ – Miroslav Krnjeta

O mirna sveta nebeska noći

zvezde trepere  čekaju tvorca
sve što postoji raduje se ponoći
anđeli nose ljubav u naša srca.
U domovima zagrljaji ruka se pruža
prašta se i čeka Vitlejemska ruža,
razigranoj dečici sijaju okice
slušaju priče starina u toplome gnezdu
šapuću čiji je dukat iz česnice
ko će videti Vitlejemsku zvezdu.
O Gospode Isuse Hriste dođi svojoj deci
u svakoj kući u dušama svetle badnjaci
poljubi nas Gospode Hriste časnim krstom
ispuni duše rekom ljubavi čistom.
A u ponoć kad zazvone Carigradska zvona
Božić je!!!Nek se celiva Hrista ikona
badnjaci neka ljube nebesa
slavimo rođenje naše nade,ljubavi,spasa.
Domaćine digni čašu i ljubi bližnjega svoga
punog srca ispuni zapovest Boga
i radosno reci Hristos se rodi!!!
Jer to je jedini car koji čoveka
svetlim putem istine sa izvornom
ljubavi vodi.
Neka se slavi rođenje Isusa Hrista
u srcima našim neka uvek ljubav lista.

Настави са читањем “BOŽIĆ – Miroslav Krnjeta”

PRVA LINIJA-SVE DELIJA DO DELIJE-HRABRI DOBROVOLJCI

Republike Srpske odabrani momci,
komandanta mileta hrabri dobrovoljci

Sve delija do delije,junak do junaka
da svoj narod brane rodila ih majka

Iz bitke u bitku danu su sve bolji,
svoju zemlju brane,svakom su po volji

I živote mlade ostaviše svoje
za Srbe i Srpstvo i drugove moje

Brane svoju zemlju,brane narod svoj,
jurišaju hrabro,spremni su za boj

ZAR JE ZLOČIN BRANITI
SRPSKI NAROD
GENERAL RATKO MLADIĆ

NERADNIK I BITANGA-Miroslav Krnjeta

Ćale me se gadi
što se uopšte rodi
keva suza lije
gadniji sam od zmije.

Matori se hvata za glavu
a lice mi video nije,
keva odmah lekove pije
a ništa braćo bilo nije.

Šta god radio uvek sam gad
lutrija ili neki nerad
dobio ili izgubio kuću
dali mi žig za raspikuću.

Gurao kolica kroz život
gledao u prazno čekao obrt
ali nikada ta reka tekla nije
za žuljave ruke od turpije.

Od muke sam radio i pio brate
borio se i trpeo nokaute,
a setili se posle dvadeset godina
da u magli gorila imaju sina.

Sude mi da srce nemam
jer sam pijanac kome doza treba,
suzu puštam idem da lutam
a bitangi ne treba hleba.

Sećate se kad sam pušten niz oluk u bujicu
zašto sam poljubio i zagrlio ulicu,
jedno znam nosim i moj i vaš krst
na šahtu sam popljuvani basist.

Ali ja i dalje sudije teram
kakav takav borbu vodim,
nisam kravata ali ratujem živim
a Gospod odlučuje koliko cirkuliram.

LJUBAVI I HLEBA-Miroslav Krnjeta

Šta je zlato običan metal
šta je novac običan papir
zbog toga čovek postaje šakal
tome se klanja i skida šešir.
Čemu od zlata dukat
ne vredi što si ko grof bogat
ako nemaš ljubavi koju daješ
i kojoj srce svoje predaješ.
Koliko bi dao blaga i safira
za jedan zagrljaj kad srce galopira
trenutak kad se rađa sreća
kad u duši gore hiljade sveća.
Pa ljubav prema cvetu je radost
iz radosti cveta zanos ljubavi
i onaj ko seje ljubav žanje večnu mladost
talas Božanske topline ga preplavi.
Hleb je ljubav pšeničnih polja
milovana rukama i nadom seljaka
ali voleti zlatna zrna jevanđelja
rađa se hleba za božić i vaskrs trpeza svaka.
Ne vredi zlato i kule do neba
jer kad si ranjen i usamljen
želiš zagrljaja utehu da si voljen
na kraju je važno samo ljubavi i hleba.