IGRA LEPTIRA NA STONOJ LAMPI

GRA LEPTIRA NA STONOJ LAMPI U damarima ključa krv Kao crveno sunce Sunce koje seje godišnja doba Na šaku dve, pod bosa stopala Razvejava dane i noci kroz čelično sito Godine češlja ribljim kostima Zasela u grlu vrača pogadjača zagledanog u kristalnu kuglu Vreme cedi kroz dvojačku kosu Pletenicu spliće za svako novorodjeno dete Otimajući … Настави са читањем “IGRA LEPTIRA NA STONOJ LAMPI”

GRA LEPTIRA NA STONOJ LAMPI

U damarima ključa krv
Kao crveno sunce
Sunce koje seje godišnja doba
Na šaku dve, pod bosa stopala
Razvejava dane i noci kroz čelično sito
Godine češlja ribljim kostima
Zasela u grlu vrača pogadjača zagledanog u kristalnu kuglu
Vreme cedi kroz dvojačku kosu
Pletenicu spliće za svako novorodjeno dete

Otimajući se od tišine
Škrgutom zuba
Raširenim rukama
Nožom kroz mrklinu i senke
Po zidu i kamenu
Abažuru i zavesama
Urokljivim okom gledano
Da se vidi gde vodi put
Bez traga i glasa.

Milan Milutinovć

PEGAZ

PEGAZ Pegaze Prhni krilima Vetar zagrizi gubicom Kopitama zaori utrinu Zemlja da se udvoji Vazduh da puca. U tvom pogledu da poletim Veđama sunce da zatamnim Oblake u kose da upletem Pustim bradu niz čeljusti Sirijusa Da mi šeni pod nogama Okoštam se u svoj snazi U kovitlacu tame izigram se munjama Hiljadu dlanova da … Настави са читањем “PEGAZ”

PEGAZ

Pegaze Prhni krilima
Vetar zagrizi gubicom
Kopitama zaori utrinu
Zemlja da se udvoji
Vazduh da puca.

U tvom pogledu da poletim
Veđama sunce da zatamnim
Oblake u kose da upletem
Pustim bradu niz čeljusti Sirijusa
Da mi šeni pod nogama

Okoštam se u svoj snazi
U kovitlacu tame izigram se munjama
Hiljadu dlanova da uronim
U talase uzburkanog zvezdanog mora
Da umijem se suzom matice nebeske.

Milan Milutinović

NA ZIDINAMA TROJE NA ZIDINAMA TROJE

  NA ZIDINAMA TROJE   Razlio sam se u zvezde Podno mesečevih obrva i očiju Levo oko mu je plavo sa njim uzdiže velikaše i vidi budućnost Desno oko mu je crno sa njim prebira po leševim i vidi prošlost Pogleda smrznutog kao led i staklo   U reku Penelopinih suza Prostirku izatkanu nitima tuge … Настави са читањем “NA ZIDINAMA TROJE NA ZIDINAMA TROJE”

 

NA ZIDINAMA TROJE

 

Razlio sam se u zvezde

Podno mesečevih obrva i očiju

Levo oko mu je plavo sa njim uzdiže velikaše i vidi budućnost

Desno oko mu je crno sa njim prebira po leševim i vidi prošlost

Pogleda smrznutog kao led i staklo

 

U reku Penelopinih suza

Prostirku izatkanu nitima tuge

Talase, snažne i velike vrtloge

Jezu i morska čudovišta

 

Na dan kad su mrtvi vojnici

Osvajali državu i blago

Heroji kada su bili hrana za mačeve

Kosti u telu Trojanskog konja

 

U igri bogova

Plesu ljubav i strasti

U treptaju vremena,

U uzdahu zemlje

Bez svetlosti, bez svetlosti.

 

 

Milan Milutinović

 

 

SENKA

SENKA   Želim da stanem pred ogledalo Prav kao noseća greda za kuću Lep kao Narcis u kineskoj vazi Ponosan na sebe i svoju sliku.   Ogledalo koje ima snagu da izdrži Moju težinu i moj teret Tone tonu po tonu U glib i blato.   Ogledalo koje može da upije Svaku moju misao, želju … Настави са читањем “SENKA”

SENKA

 

Želim da stanem pred ogledalo

Prav kao noseća greda za kuću

Lep kao Narcis u kineskoj vazi

Ponosan na sebe i svoju sliku.

 

Ogledalo koje ima snagu da izdrži

Moju težinu i moj teret

Tone tonu po tonu

U glib i blato.

 

Ogledalo koje može da upije

Svaku moju misao, želju

Svaki moj strah,nadu

Radost i kapi krvi.

 

Ogledalo koje ume

Da otvori vrata za carski put

Kojim odlaze robovi

U Rimsku arenu

Po svoj život i svoju smrt.

 

 

 

 

 

 

MRVICE HLEBA

  MRVICE HLEBA   Imam dlanove za ceo hleb Da nahranim žuta usta Bela usta, crvena usta I velika crna usta.   Usta sa četri oka Usta sa tri oka Usta sa dva oka I usta sa jednim okom.   Usta sa ušima poput miša Usta sa ušima kao u zeca Usta sa ušima poput … Настави са читањем “MRVICE HLEBA”

 

MRVICE HLEBA

 

Imam dlanove za ceo hleb

Da nahranim žuta usta

Bela usta, crvena usta

I velika crna usta.

 

Usta sa četri oka

Usta sa tri oka

Usta sa dva oka

I usta sa jednim okom.

 

Usta sa ušima poput miša

Usta sa ušima kao u zeca

Usta sa ušima poput lava

I usta sa ušima kao u slona.

 

Usta sa četri zuba

Usta sa tri zuba

Usta sa dva zuba

I usta sa jednim zubom.

 

Mrvice hleba

Potopljene u klin čorbu

Najbolje su protiv gladi

I snovi da se nahrane.

 

Na trgu slobode dele vino, rakiju i radnička odela

To je dobar trenutak da se krene u nove dnevne pobede

U nove nedeljne pobede, u nove mesečne pobede

I nove godišnje pobede sa osmehom na licu.

 

Milan Milutinović

 

 

 

 

 

BROJIM STEPENICE

U OBLAKE   Brojim stepenice Jedna stepenica,dve stepenice, Deset stepenica, dvadest pet sepenica, Pedeset pet stepenica, sto pet stepenica.   Koračam polako Uskim sokacima, Krivudavim ulicama, Širokim bulevarima.   Između trošnih kućeraka, Sivih i hladnih  solitera, Izdzigljalih nebodera, Svetlećih snažnih oblakodera.   Do vrha Beograđanke, Avalskog tornja, Ajfelove kule, Katerdrale Noter Dam, Krivog tornja u … Настави са читањем “BROJIM STEPENICE”

U OBLAKE

 

Brojim stepenice

Jedna stepenica,dve stepenice,

Deset stepenica, dvadest pet sepenica,

Pedeset pet stepenica, sto pet stepenica.

 

Koračam polako

Uskim sokacima,

Krivudavim ulicama,

Širokim bulevarima.

 

Između trošnih kućeraka,

Sivih i hladnih  solitera,

Izdzigljalih nebodera,

Svetlećih snažnih oblakodera.

 

Do vrha

Beograđanke, Avalskog tornja,

Ajfelove kule, Katerdrale Noter Dam,

Krivog tornja u Pizi, Empajer stejt bildinga.

 

U oblake, Kentaurovo sazvežđe

Da sakupim nisku zvezda, za jedan dan jedna zvezda

Za nedelju dana pet zvezda,za mesec dana deset zvezda

Za godinu dana petneaest zvezda

 

San da osvetlim

Duše da obasjam, zaostale u prizemlju,

Zalutale u parteru, izgubljene na potkrovlju

U zidovima, prozorima vratima.

 

Bez zvona,

Bez glasa,

Bez vriska,

Bez srca.

 

Milan Milutinović

 

ODRASTAO

ODRASTAO Odrastao sam, rukave više ne zavrćem Nogavice mi se više ne vuku po zemlji Počeo sam da brojim korake Da čitam novine i da idem na pijacu. Govore mi da sam sazreo, Rastu mi brkovi i brada Šešir mi je postao tesan Za kolo oblaka i jato ptica Darivali su mi Košulju da pokrijem … Настави са читањем “ODRASTAO”

ODRASTAO

Odrastao sam, rukave više ne zavrćem
Nogavice mi se više ne vuku po zemlji

Počeo sam da brojim korake
Da čitam novine i da idem na pijacu.

Govore mi da sam sazreo,
Rastu mi brkovi i brada
Šešir mi je postao tesan
Za kolo oblaka i jato ptica

Darivali su mi
Košulju da pokrijem golotinju,
Mašnu da svaki zalogaj svežem u čvor
Kaput da odem na posao i podignem platu.

Potrošim je na hleb, mleko, kafu
I kesicu Kiki bombona
Za komšijsku decu i ulične mačke
Mesčeve dame u plišanim žaketima.

Tapšu me po ramenu
Hvale postao si pravi čovek
Ja ćutim, smeškam se kiiselo
Bacam krajcaricu i smišljam neku novu pesmu
O nekom drugom i trećem čoveku

Milan Milutinović

DONJI GRAD

DONJI GRAD Svaki dan pustim korake Da izšetaju na ulicu Protegnu mišiće, zagreju kosti Izvrše fiziološku potrebu u parku Obeleže teritoriju. Stanu u stope šarmera U plitkim,crnim, lakovanim, cipelama Da zasijaju u očima prolaznika Ogledaju se u praznim izlozima Na parkiranim automobilima. Uđu u kaljave cokule radnika Bez pertli i šnireva preko mrtvog jezika Prsti … Настави са читањем “DONJI GRAD”

DONJI GRAD

Svaki dan pustim korake
Da izšetaju na ulicu
Protegnu mišiće, zagreju kosti
Izvrše fiziološku potrebu u parku
Obeleže teritoriju.

Stanu u stope šarmera
U plitkim,crnim, lakovanim, cipelama
Da zasijaju u očima prolaznika
Ogledaju se u praznim izlozima
Na parkiranim automobilima.

Uđu u kaljave cokule radnika
Bez pertli i šnireva preko mrtvog jezika
Prsti da se nažuljaju,stopala se isplikaju
Krenu na težak i dugi put
Od kuće do fabrike, od fabrike do kuće

Udenu se u ribarske čizme
Šarenilo dodolskih haljina
Muziku, pesmu i igru
Žednih plesača da prizovu kišu
Da speru prljavštinu sa oblakodera i bulevara.

U lice noći, bradu meseca
Duge lance, snažne okove
Da sakriju tragove
Priguše odjeke
Daleko,daleko u tami.