NEKI DRUGI SVET – Marica Vidić

koliko svetova treba da ispunimo umove koliko snage i volje da vulkan u sebi izdržimo preteći znam šta ćeš reći ti uvek odgovor imaš žar ne može da se uspava i sve smisao ima plodna je crnica duboko dole i čeka… a reka… reka ne teče ustajala joj voda nabubrila ućutali se životi u svetu … Настави са читањем “NEKI DRUGI SVET – Marica Vidić”

koliko svetova treba
da ispunimo umove
koliko snage i volje
da vulkan u sebi izdržimo preteći
znam šta ćeš reći
ti uvek odgovor imaš
žar ne može da se uspava
i sve smisao ima

plodna je crnica duboko dole
i čeka…
a reka…
reka ne teče
ustajala joj voda nabubrila
ućutali se životi u svetu dubine
kažeš
sve će to mila moja pepeo pokriti
odgovor svi pronađu
u svetu tišine
pogledaj nebo
nebo je bezgranično
a opet u oči stane
zvezde izbrojao niko nije…

SASVIM OBIČNA PESMA – Marica Vidić

udišem svoje postojanje natenane naviknuta na padanje i ustajanje i još sam ponosna i još osmehnuti se umem i poneku pesmu napišem kad dušu svoju razumem čudo je to kažu – stihovi izviru iz tebe a život te nemilosrdno gazi vijugaš promičeš tek neka dobra duša tvoj stih spazi… ranjena si a bol ćutiš nisu … Настави са читањем “SASVIM OBIČNA PESMA – Marica Vidić”

udišem svoje postojanje natenane

naviknuta na padanje i ustajanje

i još sam ponosna

i još osmehnuti se umem

i poneku pesmu napišem

kad dušu svoju razumem

čudo je to

kažu –

stihovi izviru iz tebe

a život te nemilosrdno gazi

vijugaš

promičeš

tek neka dobra duša

tvoj stih spazi…

ranjena si

a bol ćutiš

nisu to rane

kažem ja –

to vam se samo čini

ožiljak svaki nestane

kad se okupam u mesečini

a onda zvezde same

u moje oči zalutaju…

 

 

POLA JUTRA – Marica Vidić

rekao si ne ne može to nama da se desi ovo je naše nebo na južnoj strani sveta dočekujemo ptice o koliko ih je … nasmeši se i ne boj se sve dobro biće o b e ć a o   s i… a jutros mi pola jutra sviće šoljica hladnog čaja čeka… na terasi … Настави са читањем “POLA JUTRA – Marica Vidić”

rekao si

ne

ne može to nama da se desi

ovo je naše nebo

na južnoj strani sveta

dočekujemo ptice

o koliko ih je …

nasmeši se i ne boj se

sve dobro biće

o b e ć a o   s i…

a jutros mi

pola jutra sviće

šoljica hladnog čaja čeka…

na terasi

jedna ptica drhti

mrvice netaknute

vetar nosi

PRELOM – Marica Vidić

prelomi se dan na pola između zemlje i neba u tišini…   od dana nastaše dva oblaka meka jedan od drugog beskrajno daleka   ti sa oblaka svog meni mašeš il mi se čini…   osmehuješ se /osećam to/ i tako spokojan ptice pratiš   ja gnezdo pravim na oblaku svom za ptice sa kojima ćeš da … Настави са читањем “PRELOM – Marica Vidić”

prelomi se dan na pola

između zemlje i neba

u tišini…

 

od dana nastaše

dva oblaka meka

jedan od drugog beskrajno daleka

 

ti sa oblaka svog meni mašeš

il mi se čini…

 

osmehuješ se

/osećam to/

i tako spokojan

ptice pratiš

 

ja gnezdo pravim

na oblaku svom

za ptice

sa kojima ćeš da se vratiš

Ž A R – Marica Vidić

zver sam na kratko obuzdana da stanem u dva kvadrata neba namerno otkinutog bez zvezda hodam sve snažnije refrenskim koracima slutnje sa dva žara u očima što se naizmenično potpaljuju  

zver sam

na kratko obuzdana

da stanem

u dva kvadrata neba

namerno otkinutog

bez zvezda

hodam sve snažnije

refrenskim koracima

slutnje

sa dva žara u očima

što se naizmenično

potpaljuju

 

Marica Vidić – Biografija

Rođena sam 16. novembra 1961. godine,  Ivanci , opština Vinkovci, Republika Hrvatska. U Tovarniku pohađam osnovnu a u Šidu srednju grafičku školu. Radno mesto sam dobila u štampariji „Proleter“ u Vukovaru. Nakon dve godine, prelazim u borovsku štampariju i selim se u Borovo. Tu sam živela do 1991. Počeo je rat i morala sam otići. … Настави са читањем “Marica Vidić – Biografija”

Rođena sam 16. novembra 1961. godine,  Ivanci , opština Vinkovci, Republika Hrvatska.

U Tovarniku pohađam osnovnu a u Šidu srednju grafičku školu. Radno mesto sam dobila u štampariji „Proleter“ u Vukovaru. Nakon dve godine, prelazim u borovsku štampariju i selim se u Borovo. Tu sam živela do 1991. Počeo je rat i morala sam otići.

Nadala sam se povratku u Borovo i svom radnom mestu ali nikad se nisam vratila.

Trenutno živim u Adaševcima kod Šida, u Srbiji. Član sam Književnog kluba „Blagoje Jastrebić“ iz Vašice.

Poeziju sam uvek volela i još kao dete bila sklona pisanju . Nekoliko svesaka sa pesmama zbog ratnih okolnosti  nisam uspela sačuvati. Svaka napisana pesma , mali je delić moga života.

KO ZNA… ZNA – Marica Vidić

sa lakoćom grešiš to je tvoje umeće kad kišu svih oblaka sačuvaš za moja čekanja pa se nasmešiš… kao otmen gospodin što pušta preko reda damu uplakanu    

sa lakoćom grešiš

to je tvoje umeće

kad kišu svih oblaka sačuvaš

za moja čekanja

pa se nasmešiš…

kao otmen gospodin

što pušta preko reda damu

uplakanu