BIOGRAFIJA I REČ O KNJIZI – Luka Lune Jović

Luka Lune Jović , rođen 15.10.1949. u Malinu, Slavonski Brod, Hrvatska. Završio gimnaziju u Slav.Brodu, i radio u firmi Oriolik u Oriovcu, gdje je i živio od 1979-1991. Od osamdesetih radio na poslovima na toplifikaciji gradova, pa i u Novom Sadu gdje živi kao penzioner od 2001. godine. REČ O KNJIZI Pred tobom je, čitaoče, … Настави са читањем “BIOGRAFIJA I REČ O KNJIZI – Luka Lune Jović”

LukaJovic

Luka Lune Jović , rođen 15.10.1949. u Malinu, Slavonski Brod, Hrvatska. Završio gimnaziju u Slav.Brodu, i radio u firmi Oriolik u Oriovcu, gdje je i živio od 1979-1991. Od osamdesetih radio na poslovima na toplifikaciji gradova, pa i u Novom Sadu gdje živi kao penzioner od 2001. godine.

REČ O KNJIZI

Pred tobom je, čitaoče, knjiga pesama i ispovesti koja se nudi kao krik istinske drame duše i srca pojedinca koji sumirajući život pred Bogom i ljudima svedoči istinsko pokajanje, opraštanje, kao i želju za sjedinjenjem sa rodom i tvorcem Vaseljene.

Svedočiti o sebi i o svetu oko sebe sa dušom na Svetom pismu nije ni lako no jednostavno i to ne može svako, već samo oni radosnici i stradalnici koji su gradaciju življenja u poznim godinama shvatili kao katarzični put i spremanje za odlazak pred Boga na ispovest.

Luka Jović nije pesnik po profesiji, naprotiv,

on je pesnik po misiji, po snazi promišljanja I sažimanja na veoma malom prostoru svoj egzistencijalni, pesnički, filozofski i religiozni kredo koji je ponudio i Bogu i ljudima kao „svjedočenje s dušom na Bibliji”, u prvoj i svjedočenje o ozbiljnom i smješnom u ovoj njergovoj zbirci pjesama.

Lune u svojoj knjizi provodi pesničkog subjekta, kao po zavičajnim prostorima, kroz mladalačke ljubavne zanose gde na jedan modernistički način, govori o nemirima srca, o gresima tela, o večnoj zaljubljenosti u ženu koja je kao stvarno I metafizičko biće sećanja.

Ovaj ciklus je nazvan „Mladost u stihu”, a u podnaslovu nam pesnik govori da su u pitanju godine sedamdesete.

U ciklusu pesama „Spoznaja Gospodnja”, koji u podnaslovu nosi obeležje osamdesetih godina, Lune nam govori o svojim spoznajama i načinu ličnom gledanja na Majku Božiju, o viđenju Gospe, o strahu Božijem gde u jednom stihu, može se reći antologijski, Lune kaže: „Strah od smrti okuplja strahove / što ih prošlost i sadašnjost skriva”. Ovi, gotovo Njegoševski stihovi, otkrivaju nam Lunetovu epsku širinu i potrebu za naracijom i filozofičnošću.

Treći ciklus nosi naziv „Izbjegličke jadikovke” i govori o periodu života u devedestim godinama kad je pesnik istrgnut iz svoga zavičaja, silom prilika, krenuo da potraži novo mesto na kugli zemaljskoj da se ukoreni, u svetu promenjenih odnosa i okolnosti gde je izbeglištvo postalo strašni usud. U tome traganju, pesnik pronalazi

duhovnu i egzistencijalnu vezu sa svojim zemljakom Brankom Radičevićem i zato pesmi daje naziv Stražilovo, a svoju sudbinu, vidi kao tragični i retki cvet magnolije crne.

Radovan Vlahović.sr

Sudbinu svih slavenskih naroda – dopisao Lune.

GOVOR RIJEKE I PLANINE – LUKA LUNE JOVIĆ

        RAZLIKA JE ŽIVOT OD ŽIVOTA   RAZLIKA JE ČOVJEK OD ČOVJEKA   RAZLIKA JE DAN OD DANA   RAZLIKA JE RIJEČ OD RIJEČI   „SVE ME BOLI I SVE ME NE BOLI“.     (NOVI SAD…EVO SAD 2011 AD)         ZAŠTO PITAŠ ZAŠTO TE JA PITAM…KAKO   ŽIVIŠ … Настави са читањем “GOVOR RIJEKE I PLANINE – LUKA LUNE JOVIĆ”

 


 

 

 

RAZLIKA JE ŽIVOT OD ŽIVOTA

 

RAZLIKA JE ČOVJEK OD ČOVJEKA

 

RAZLIKA JE DAN OD DANA

 

RAZLIKA JE RIJEČ OD RIJEČI

 

„SVE ME BOLI I SVE ME NE BOLI“.

 

 

(NOVI SAD…EVO SAD 2011 AD)

 

 

 

 

ZAŠTO PITAŠ ZAŠTO TE JA PITAM…KAKO

 

ŽIVIŠ PITANJEM PROMUKLIM…ZAŠTO MISLIŠ

 

DA MISLIM DA MISLIŠ

 

…DA TE PITAM PITANJEM PODMUKLIM

 

 

(SLAVONSKI BROD 1965-NOVI SAD 2011 AD)

 

“ISTINA O MEĐUGORJU KLJUČ MIRA”- LUKA LUNE JOVIĆ

      (Prepjevano po knjizi Cyrille Auboynoux “La vérité sur Medjugorje, clef de la paix”)       Pišem, mislim, moju zadnju pjesmu Ne kad mi se pisati prohtije Već nad glavom kad dopiru riječi I kroz ruku i uvijek s olovkom Na papiru poruka nastaje       Prethodi joj uvijek nešto važno … Настави са читањем ““ISTINA O MEĐUGORJU KLJUČ MIRA”- LUKA LUNE JOVIĆ”


 

 

 

(Prepjevano po knjizi Cyrille Auboynoux

La vérité sur Medjugorje, clef de la paix”)

 

 

 

Pišem, mislim, moju zadnju pjesmu

Ne kad mi se pisati prohtije

Već nad glavom kad dopiru riječi

I kroz ruku i uvijek s olovkom

Na papiru poruka nastaje

 

 

 

Prethodi joj uvijek nešto važno

Potaknuto i od drugih ljudi

A danas me slika Bogomajke

Vidjelica Gospe s Međugorja

Sjetila na jednu knjigu snažno

 

 

 

Koju mi je netko tad preveo

O Istini o Miru i Međugorju

Od francuskog pisca Auboynoux

Što govori o skrivenoj poruci

Gospe još od prvog prikazanja

Na mjestu jednog velikog stradanja

 

Na dan dvadesetipetog juna

Te godine osamdeset prve

Minulo je četrdeset ljeta

Od stradanja četrdeset prve

 

 

 

Na nebu se pojavile riječi

MIR           MIR       MIR

A od Gospe poznatog mi lika

Vidjelice prenijele mu riječi

 

 

 

Da jezikom slavenskih naroda

Mir treba da znači „mirite se“

„Rane  Moga Sina još krvare

Zbog velikog grijeha župe ove

 

 

 

I ja tražim među vama ljude

Da se želje Njegove ostvare

Da Hrvati pruže prvi ruku

Da se sve strahote zaborave“

 

 

 

A vidjelice i sada pronose

Da će se Njen Zavjet ostvariti.

 

 

OD RODNOG BRODA DO BRANKOVOG GROBA LUKA LUNE JOVIĆ

Pođoh tako ja do Stražilova pješice od Sremskih Karlovaca pustom cestom dva tri kilometra i još toliko stazom Fruške Gore. Na stazi su srušeni bagremi izvaljeni i već dugo stoje malo tko još ovamo dolazi bila grupa đaka jedne škole. Nekad se tu išlo na izlete sindikalne besplatne pohode iz čitave Ex-Jugoslavije „u posjetu idemo … Настави са читањем “OD RODNOG BRODA DO BRANKOVOG GROBA LUKA LUNE JOVIĆ”

Pođoh tako ja do Stražilova
pješice od Sremskih Karlovaca
pustom cestom dva tri kilometra
i još toliko stazom Fruške Gore.

Na stazi su srušeni bagremi
izvaljeni i već dugo stoje
malo tko još ovamo dolazi
bila grupa đaka jedne škole.

Nekad se tu išlo na izlete
sindikalne besplatne pohode
iz čitave Ex-Jugoslavije
„u posjetu idemo ti rode“.

Spomenik je na malom platou
a posvete slova blijedo siva
i imena na kamenju s planina
na kojima spomenik počiva.

Stoji na komadima granita
s imenima balkanskih planina
od Fruške Gore tu kraj Novog Sada
do hrvatskog rodnog Velebita.

Čitam ovih dana dobre vijesti
da je sada ljepše Stražilovo
uredio ga naš čovjek iz svijeta
otići ću vidjeti ponovo.

Piše da će sad i gradski oci
kad uskoro reformišu vladu
urediti taj nacionalni park
možda će bar obrisat porugu

„zabranjeno da se drva kradu“

BALADA O LUKICI ČETVRTOM – LUKA LUNE JOVIC

      I  moj djed je onomad bio izbjeglica U selu Ratari kod Obrenovca Kod istog onog deda Miloja Gdje sam devedesetih bio i ja   Išli smo ja i sin moj u posjetu Kod njeg je tada bio moj uja I njegov sin unuk đedinog brata Sve četiri generacije iz moje familije Bili … Настави са читањем “BALADA O LUKICI ČETVRTOM – LUKA LUNE JOVIC”


 

 

 

I  moj djed je onomad bio izbjeglica

U selu Ratari kod Obrenovca

Kod istog onog deda Miloja

Gdje sam devedesetih bio i ja

 

Išli smo ja i sin moj u posjetu

Kod njeg je tada bio moj uja

I njegov sin unuk đedinog brata

Sve četiri generacije iz moje familije

Bili kod deda Miloja u dva zadnja rata.

 

Pomriješe djedovi umrle i tetke

Iz te generacije još živi ujak Luka

Sinovac, dakle, moga đeda

I bijah skoro s njim kod Papuka.

 

Dao mi dvije stare slike familije

Gdje, osim moje majke, nitko živ nije

I ja mu ispričah o četvrtom Luki

O kojem puno znao nije.

 

Čuo sam još da ga zovu Lukičin

Mještani koji znaju čiji je sin

Svakako kanim na grob deda Miloja

l želim Lukici četvrtom pokazati

 

 

Ko je na slici Luka prvi

A da sam ja eto Luka treći.

NAJBOLJIMA NEMA TKO DA PIŠE – Luka Lune Jović

      Jutros u tri pojavila se likom i slikom čuvena gospođa slikarka Ivanjicki Olja od onih što samo ime mogu da joj kradu kratko rečeno kosmički dijametralno bolja.     Prvo je napravila košmar u mojoj glavi Pa i sama kaže da joj je poslanje da to pravi I još veli da je … Настави са читањем “NAJBOLJIMA NEMA TKO DA PIŠE – Luka Lune Jović”


 

 

 

Jutros u tri pojavila se likom i slikom

čuvena gospođa slikarka Ivanjicki Olja

od onih što samo ime mogu da joj kradu

kratko rečeno kosmički dijametralno bolja.

 

 

Prvo je napravila košmar u mojoj glavi

Pa i sama kaže da joj je poslanje da to pravi

I još veli da je i u pjesmama sve rekla

I sad evo pišem ovu moju pjesmu ispočetka.

 

 

Krležijanski nejunačkom vremenu usprkos

ostao si čujem Mate  junak i ovih vremena

kad su tražili da se mrzimo za njihovo dobro

a neke i natjerali za uzor zbog slavnog imena.

 

 

Jučer sam se baš zapitao gdje si i šta bi s tobom

u  zlo doba kad nasta  previše neljudi od ljudi

kad su u grob a i u kalo pale mnoge velike glave

plašili su se mnogi da ne ostanu bez stare slave.

 

 

Ma kakav se tko rodi takav i umire

Mate Parlov Imoćanin ne mora  igrati Hrvata

a ni u Malom mistu u Istri u kavani „Mate“

nema politiku u moju butiku – to svi znate.

 

Luka Lune Jović

UVIJEK JE SAMO JEDNA RIJEKA – Luka Lune Jović

UVIJEK JE SAMO JEDNA RIJEKA Da je uvijek samo jedna rijeka Grčkog filozofa Heraklita je izreka I makar bila kao i prije mutna ili bistra Voda u rijeci više nikad nije ona ista I u čovjeku je osamdeset posto voda U svakoj čestici njegovog tijela A kako ni tu voda stalno ista nije Nismo ni … Настави са читањем “UVIJEK JE SAMO JEDNA RIJEKA – Luka Lune Jović”

UVIJEK JE SAMO JEDNA RIJEKA

Da je uvijek samo jedna rijeka
Grčkog filozofa Heraklita je izreka
I makar bila kao i prije mutna ili bistra
Voda u rijeci više nikad nije ona ista

I u čovjeku je osamdeset posto voda
U svakoj čestici njegovog tijela
A kako ni tu voda stalno ista nije
Nismo ni mi sada isti kao prije

E pa ako i nauka tako podučava
I da sva živa tvar mahom je od vode
A znamo da iz grožđa dobijamo vino
Nije li onda moj omiljeni špricer
Bogomdat lijek majke prirode.

Luka Lune Jović