Vokali

ВОКАЛИ   Они су тонови блистави, од гласних жица зависни, ваздух их кити као тонске нити У целој октави.   Имају дисајне путеве чисте, хармоничне, вибрантне, сонорне. А- као асонанца, Е- се енергично размахује, не ескивира, помаже блиставо, Беатриче међу вокалима. Е- је развучен као смех, као мајстор који га сонира с муком јер хоће … Настави са читањем “Vokali”

ВОКАЛИ

 

Они су тонови блистави,

од гласних жица зависни,

ваздух их кити као тонске нити

У целој октави.

 

Имају дисајне путеве чисте,

хармоничне, вибрантне, сонорне.

А- као асонанца, Е- се енергично размахује,

не ескивира, помаже блиставо,

Беатриче међу вокалима.

Е- је развучен као смех, као мајстор који га

сонира с муком јер хоће да жице грла

напрегне до понора,

И- кад је високо, гуши као кашаљ,

стегне вилице иглама али је веза

вокала без умлаута,апотеоза српска.

 

О- је природно огласје, ономатопеја,

звучна осцилација, Отело без Дездемоне.

У- је ужас јер све потроши брзо,

као совин хук уздах се отме бурно,

као водоскок, умори се па сатре

док га А или О енергично прекоре

као учитељ свога ђака.

 

Породица вокала живи као хармонија,

као весела дружина распевана,

као дрхтаји ваздушне сирене,

ангажовано подносе све промене,

ефективно,инспиративно, опрезно, узорно.

 

 

Једно вибрантно Р- је дивни помоћник раскоши,

рушилачки охол као рокада кад штити владара,

рембрантовски величанствен,

првак у рвању са осталом браћом вокалском.

Р- је певачки рубато,

Као виолина кад јеца пицикато,

рапсодија развучена у рондо,

вокалски систем дрема тамо

где Р господари, узме реч у своје руке

па без по муке, као хрт кад стигне плен,

као божански врт, судбински прст

који пресуђује као смрт.

 

 

Javna oplodnja

Novo sirotište na raskršću dveju ledina zakorovljenih, primaju diskreciono, oplođeno na radost i išček golotrbih.   Gajdaški eho odnekud opne razara, koreni se u prošlost kalendara, vraća nas da gusle skinemo i tako ponovo precima vratimo.   Neuki smo bez premca u kovačnici, mehovi vatreni razbacuju svetlace žara a kovački zamasi bubnjaju užarenost dok snovid … Настави са читањем “Javna oplodnja”

Novo sirotište na raskršću

dveju ledina zakorovljenih,

primaju diskreciono, oplođeno

na radost i išček golotrbih.

 

Gajdaški eho odnekud opne razara,

koreni se u prošlost kalendara,

vraća nas da gusle skinemo

i tako ponovo precima vratimo.

 

Neuki smo bez premca u kovačnici,

mehovi vatreni razbacuju svetlace žara

a kovački zamasi bubnjaju užarenost

dok snovid vidike otvara.

 

Nastaće smradno žarište kovačko,

na komšijskoj strani oplodnja brzohodna

oplemenjuje moždane niti u nutrini

a naši mehovi smradno ohlađeni

na zagasloj vatri i vetrometini.

 

Otkuda dođoše i konam uze avaz

koji smo imali so juče,

danas nam otkucaji u vremenu

pretvaraju glas u promuklost

dok vapaj jauče u razmeđu

 

A mi smo postali prazan usklik,

zašto se na nas kamenjem gađaju,

precizno u naše srce bunovno pogađaju

i od nas napraviti nečasnu izdaju.

Dragoš Pavić

ODA FRULI

Nadžive večnost, draga frulo. Od sarkofaga do rmskih legia, od Diminih musketara preko svetskih ratova, od izvornosti Kosova i svetskih arija, svirala si ritmove notama zapisane i one večne narodne ispevane.   Na tebi su svirane ode koje blagosloveneruke vode, tvoje su dirke pluća frulaša vodile kolo žetelaca i kopača.   Tonovi jasni poruke slali, … Настави са читањем “ODA FRULI”

Nadžive večnost, draga frulo.

Od sarkofaga do rmskih legia,

od Diminih musketara preko svetskih ratova,

od izvornosti Kosova i svetskih arija,

svirala si ritmove notama zapisane

i one večne narodne ispevane.

 

Na tebi su svirane ode

koje blagosloveneruke vode,

tvoje su dirke pluća frulaša

vodile kolo žetelaca i kopača.

 

Tonovi jasni poruke slali,

oporim glasom staračkih pluća

duvala u te za nova pregnuća,

prepunih mehova mladih frulaša,

ritmom i igrom veselih snaša.

 

Razigrano se igralo,

punilo ambare uz poziv frule,

kolo se vilo i vitlo vitlalo

vodenica na Ibru, Moravi i Peku,

žuborila zvukom uz svaku reku.

 

Vreme je nosilo lunasto breme

da toči suze niz smaragdne oči

gde kristalom jasnim treperi inje,

izaziva tananost i vaskrsenje,

predočava raskošno poletno vreme.

 

Mala, sonorna, tonski osorna

plavi i pleni, opojno odmara,

flauta preuzme rizik poskavo

potom klikom pokolo siktavo.

 

A kada svira u basu, solo

tada joj pomažu klarinet il trombon,

ritam tih zvukova zvoni oholo,

pleni damare i razigrava kolo

pa instrument srpski postane

igrački zamah i životni ton.

 

Dragoš Pavić

Duhovne sfere

Ako pogrešno zagledam u ljude, zapisuje se na oglasnoj tabli sa koje se teško briše jer se nerazumom piše, samoga sebe korim i drugim očima gledam. Što se tiče svesti nije me ovlastila da umesto nje govorim jezikom oporim.   Obaveštava me da činim grehove na mahove, hoće da priča sa mnom o tome, a … Настави са читањем “Duhovne sfere”

Ako pogrešno zagledam u ljude,

zapisuje se na oglasnoj tabli

sa koje se teško briše

jer se nerazumom piše,

samoga sebe korim

i drugim očima gledam.

Što se tiče svesti

nije me ovlastila

da umesto nje govorim

jezikom oporim.

 

Obaveštava me da činim grehove

na mahove, hoće da priča sa mnom o tome,

a ja se opirem da mene usporava

jer nemam vremena

da se sve proverava.

 

Prekore primam

kad savest tvori opomene

pa hoće čitko da zapisuje moje mene

da ne zaboravim,

da me pripravi za duhovne sfere:

i mene,

i mene…

 

Dragoš Pavić

ЗВЕЗЕ И КОМЕТЕ

Како пронаћи тајну за нову оплодњу И процват живота. Коме је дата моћ да дан сатре ноћ И ноћ сване да дан постане. Стварање не сме да гази дан без скрупула јер светлост,огромна аура и малом човеку-диву нуди да пламти, јер природа хоће надмоћ, да коси и руши по људској планети. Човек је тражио решење … Настави са читањем “ЗВЕЗЕ И КОМЕТЕ”

Како пронаћи тајну за нову оплодњу
И процват живота.
Коме је дата моћ да дан сатре ноћ
И ноћ сване да дан постане.

Стварање не сме да гази дан без скрупула
јер светлост,огромна аура и малом
човеку-диву нуди да пламти,
јер природа хоће надмоћ,
да коси и руши по људској планети.

Човек је тражио решење од искона
у борби да нити своје веже
за вечност а не уништење.

Природа тке на разбоју своме
уз бол, горчину и опомене.

Ако човек човеку остаје вук,
нада да је довољан самоме себи,
био би содомски погром,
па задњи Адам неће имати смисла
за ново време, трајање и помирење.

Природа ће постати амалгам без духа,
човек би био без моћи
да космос испита, открије нове наде,
оваплоти своје снове
кроз векове.

Човек има дар да постане космички госппдар,
да ритму природе подари моћ,
ил’ себе претвори у немоћ,
измисли пламтећи ход планете,
одузме хемији епрувете,
обесмисли небеско треперење,
па немају коме да трепере
звезде и комете.

Драгош Павић

ДУВНИ ДАШАК

На коме се сунчанику Из утробе семе рађа Да се светлост ослобађа. Где се боре мрак и тама, Где се све то моћно слама. Записаше да духови живе, Да се множи свет на небу, Тамо ваљда места има А на земљи шта остане. Када дође до помирбе Међ силама што царују Све ће тећи из … Настави са читањем “ДУВНИ ДАШАК”

На коме се сунчанику
Из утробе семе рађа
Да се светлост ослобађа.

Где се боре мрак и тама,
Где се све то моћно слама.

Записаше да духови живе,
Да се множи свет на небу,
Тамо ваљда места има
А на земљи шта остане.

Када дође до помирбе
Међ силама што царују
Све ће тећи из почетка
Од постанка,од прапретка.

Човек није за све кривац,
Две су силе освпјиле,
На човека кидисале.

Паметни су ти моћници,
Превладаће сила божја
Својом војском серафима,

Херувима безброј има,
Анђеоска војска моћна
А човек ће да послуша

Да не ствара смутне слутње,
Пронаћи ће небни лахор
Од опојног чујног зова

Да се Богу химне чују
Благородност свевековна.

Драгош ПАвић

КРУГОВИ – Драгош Павић

На кругове поделише То паклено трајалиште што истраја за векове па човека мртвог духа не радује чистилиште Тамо кужним ритмом смртним У првоме поклон примиш па се онда надаш рају ал се споро ближиш крају. Девети нам сатре наду јер нам увек покушаји сва надања обмањују. Надање се изјалови па се смртно измигољи и подвуче … Настави са читањем “КРУГОВИ – Драгош Павић”

На кругове поделише
То паклено трајалиште
што истраја за векове
па човека мртвог духа
не радује чистилиште

Тамо кужним ритмом смртним
У првоме поклон примиш
па се онда надаш рају
ал се споро ближиш крају.

Девети нам сатре наду
јер нам увек покушаји
сва надања обмањују.

Надање се изјалови
па се смртно измигољи
и подвуче смртну сенку
без окриља у долину.

Тад растока смрадно гмиже
Да подави освануле
Нема куда осим назад
у исконско родоскврње.

Заборавиш да невреме
ратоборно ослушкује
врпољи ѕе у нечасти,
сачувао ветар дувни
Акоји сможди времско царство
У беспућу вековечном.

Драгош Павић

DUGINO GOROBILJE – Dragoš Pavić

DUGINO GOROBILJE Da li vekovi tutnje ili klize, gamizu sepavim hodom, raskalasno kolom vihore, praznim obecanjima uznemire rodoskvrno, nasrcu otpadom do srama, uljuljkuju obecanjima na pocetku novog, oglodanu kost daruju na kraju, na isteku oplodjavaju se bolestima, igraju dusama ojadjeno, nude snishodljivima nadu, poklone daruju proracunato profiterski, sto godina isprazne sto ljudskih zadriglih maglina,napune sto … Настави са читањем “DUGINO GOROBILJE – Dragoš Pavić”

DUGINO GOROBILJE

Da li vekovi tutnje ili klize,
gamizu sepavim hodom,
raskalasno kolom vihore,
praznim obecanjima uznemire rodoskvrno,
nasrcu otpadom do srama,
uljuljkuju obecanjima na pocetku novog,
oglodanu kost daruju na kraju,
na isteku oplodjavaju se bolestima,
igraju dusama ojadjeno,
nude snishodljivima nadu,
poklone daruju proracunato profiterski,
sto godina isprazne sto ljudskih
zadriglih maglina,napune
sto nabusitih oteklina,
smozde sto nezaraslih iluzija,
obmanu vekovnu vaskrslu obmanu,
cinizmom klistire obecanja,
zgrudvane oholoscu zamute
pradedovske mucnine
a poseju iskone usitnjene za
nove rasplode obezglavljene.

Planduje svaki vek na vestom
plandistu sirine i smilja,
raskalasno, razulareno nudi obilja
da oplemeni koga je izabrao
da duznim dugom ne presahne duga
gorobilja, planduje i kad cinove menja
iz korenja ovaplocenja,
zeli vek da bude lek
onom pre njega,
da li ce lelek, da li ce kamenjari
zakloparati urlikom il strunom
zasvirati, da li ce Galilej
ili Odisej imati radno vreme,
ili ce novo vreme terme
kroz kanale ispisati nove
izohipse
direktno u molekule a nicati,
rusiti, padati, dizati,
kao Golgota nestati, stici u snove
na dno ili dici se visoko
bez straha od bezdana
od dana do dana.

Dva su sveta razapeta.
Katkqad je dobro , al zala mnogo.
Plagijat kroz vekove na indigu
izgubi sjaj, namesti se beskraj
pa u njemu tumaraj po bespucu veka.

Kad gresno dobro nemusto zamumla,
to ce se sklad suprotnosti nagnuti na jednu stranu,
razmedjenu, omadjijanu,
pa pravda zacari kao tragovi do pecine
omalovazene vecine.
Treba se radovati sto misao
naglo procveta,
ushitom i obuhvatom veka
od zacetka do turobnog plamteceg kotla
koji se, kazu, ne hladi,
prepun je krugovas vrelih Danteovih,
al zato na zamlji vek se hladi vetrenjacama
smelim donkihotskim, miri se
sa lucama mikrokozme, pa paradoks iznese na kraj veka
svoj mali kukavni il bujni
kao zeljena Klitemnestra, Jelena, Penelopa…

, razulareno

,
poklone daruju proracunato profiterski,
sto godina isprazne sto ljudskih
zadriglih maglina,
napune sto nabusitih oteklina,
smozde sto nezaraslih iluzija,
obmanu vekovnu nezasitu obmanu,
cinizmom klistire obecanja,
zgrudvano oholoscu zamute
pradedovske mucnine da istrajno poseju
iskone usitnjene za nove
rasplode obezglavljene.

Planduje svaki vek
na vestom plandistu sirine i smilja,
raskalasno,razulareno nudi obilja
da oplemeni koga je izabrao
da duznim dugom ne presahne duga
gorobilja, planduje i kad cinove menja
iz korenja ovaplocenja
za nova vaskrsenja,
zeli vek da bude lek onom pre njega
a ispred njega da li ce lelek,
da li ce kamenjari zakloparati
urlikom il strunom zasvirati,
da li ce Galilej ili Odisej
imati radno vreme, ili ce nove
vrele terme kroz kanale
ispisati nove izohipse
direktno u molekule, a nicati,
rusiti, padati, dizati, stici u snove
na dno ili dici se visoko bez straha
od bezdana od dana do dana.

Dva su sveta razapeta.
Nekad je dobro a zala mnogo,
sutra plagijat kroz indigo izgubi
sjaj, namesti se beskraj pa
u njemu tumaraj po bespucu veka.
Ako se zlo nakostresi kad
gresno dobro izusti mumlanje
nemusto,to ce se sklad suprotnosti
nagnuti na jednu stranu
razmedjenu, omadjijanu, pa opet
pravda zacari kao tragovi do pecine
omalovazene vecine, jer su svi imali pravo
da rade pravo. Treba se radovati
sto misao naglo procveta,
ushitom i obuhvatom celoga veka
od zacetka do turobno plamteceg
kotla koji se, kazu, ne hladi,
prepun je krugova vrelih Danteovih,
al zato na zemlji vek se hladi
vetrenjacama smelim,
donkihotskim, miri se sa lucama
mikrokozme, da paradoksom
iznese na kraj velikog veka
svoj mali kukavni il bujni
kao Klitemnestra,Jelena, Penelopa…

Dragos Pavic,
18. avgust 2015.

ОДБЛЕСЦИ ЉУБАВИ Насрћу жмарци Кидају дамаре срца, бол обузме тело ка Христа са крста. Мозак пулсира вихором а клеца слабачко молено машта саплиће и сеже високо до Вавилона и небеских висина. Безумље, саможивост, бес, искључују из морфема реда, Она је симбиоза идеала Јер је крвоток урагански потреса. О њој је ореол саткан У аулама Оксфорда, … Настави са читањем “”

ОДБЛЕСЦИ ЉУБАВИ

Насрћу жмарци
Кидају дамаре срца,
бол обузме тело
ка Христа са крста.

Мозак пулсира вихором
а клеца слабачко молено
машта саплиће и сеже високо
до Вавилона и небеских висина.

Безумље, саможивост, бес,
искључују из морфема реда,
Она је симбиоза идеала
Јер је крвоток урагански потреса.

О њој је ореол саткан
У аулама Оксфорда,
Равницама Стига,
божанском Олимпу,
Граду светлости,
рушилачкој Содоми и Гомори
а звезде носе у себи прекор
И даровност снаге па зато
Месец кара звезду Даницу.

Ова небеска јека и њене светлости
Дарују слепило очима
и све постаје варка и опсена.
Тада је љубав изгнана из илузија
Издајством осрамоћена
збиг вековних предасуда,
због знака Змије
јер Вага господари умом,
не може да сакрије немоћ и илузије.

Али је зато песник Пропорције
Подигао жени за уздарје
славолук са ловором
и заслужено њено величање.