Љубити лажно…

Узрок,
моје несанице,
гужва постељу друге,
своје жене…

Разлог,
моје патње,
алузијма неспретно маше,
о љубави не говори…

Повод,
тричавих емоција,
усамљеност је моја,
а опора свакодневица његова….

Ништа ту не букти,
не дрхте тела,
не добују срца,
не гуше се поре у зноју,
не кључа крв,
не жеже ватра, ни бес…ни пожуда…

Међу нама,
је једно,
обично ништа…

Додири тела,
душу не помичу.
Миловање уснама,
пуко обележавање територије.

Обећава љубав,
а из ока лије безочне лажи….

Те чулне усне,
љубе,
журно и жељно,
али неверно.

Моје,
уседелице,
обнављају градиво…

Заводимо се,
без повода,
без жеље,
без наставка…

Љубиш ме,
љубим те,
али лажно…

Arhangel Mihail – ideja o iskonskoj snazi…

Prvi medju arhangelima, vojvoda, vodja najvece andjeoske armije u Univerzumu. Na jevrejskom njegovo ime imalo bi da znaci: onaj koji je ravan “Bogu”. Ovo je entitet uzvisene snage koju pogoni pravda, odnosno nepravda. Ideja da se saberu ostrina ognjevitog maca i zestina karaktera nenadvisive pravicnosti rezultira zivucom energetskom figurom, koja pulsira u svoj svojoj stvarnosti … Настави са читањем “Arhangel Mihail – ideja o iskonskoj snazi…”

Prvi medju arhangelima,
vojvoda,
vodja najvece andjeoske armije u Univerzumu.
Na jevrejskom njegovo ime imalo bi da znaci:
onaj koji je ravan “Bogu”.
Ovo je entitet uzvisene snage
koju pogoni pravda, odnosno nepravda.
Ideja da se saberu
ostrina ognjevitog maca i zestina karaktera nenadvisive pravicnosti
rezultira zivucom energetskom figurom,
koja pulsira u svoj svojoj stvarnosti utkana u platno prostor-vremena…
Ovaj arhetipski primer borca protiv “zla”
ukazuje se sa macem u ruci, jasuci na konju (konjanik).
“Kosmicka pravda”…ne postoji nista blize njenoj srzi od ideje olicene u predstavi arhangela Mihaila…

Fatamorgana…

Vrelina podneva. Uzavrela krv u žilama baca ključ. Srce zverski dobuje. Usne željno bujaju. Koža je paperje, duša prostrto platno. Čarolija. Opsena. Obrisi poznate duše, na dalekom horizontu, nestvarno se njišu, dok postaju sve bliži. Oči u oči. Dah u dahu. Materija i antimaterija. Atom uz atom. Miluju se polja. Pulsiraju sile. Fraktalno se vrtloži … Настави са читањем “Fatamorgana…”

Vrelina podneva.
Uzavrela krv u žilama baca ključ.
Srce zverski dobuje.
Usne željno bujaju.
Koža je paperje,
duša prostrto platno.

Čarolija.
Opsena.
Obrisi poznate duše,
na dalekom horizontu,
nestvarno se njišu,
dok postaju sve bliži.

Oči u oči.
Dah u dahu.

Materija i antimaterija.

Atom uz atom.
Miluju se polja.
Pulsiraju sile.
Fraktalno se vrtloži prostor-vreme.
Ekstatični susret svetova…

Ipak…
Stranac,
prilazi,
prolazi
odlazi.

Nije on…

Fatamorgana…

Za sve je kriva želja,.

O, nestvarni,
pojavi se i ostani…

Proleće…

Leptirići i proleće, volim kada lasta sleće. Zumbuli i visibabe, kreket poje sitne žabe. Trešnja cvati, dunja pupi, momi mladom srce lupi. Potok bruji, vetar huji, zlatna pčela tuda zuji. Polja cvetna lako mame, mladu devu vence plesti. Oblak meki nebom plovi, stari alas ribu lovi. Ševa pesmom šumu budi, vrabac cvrkut rajski nudi. Njive … Настави са читањем “Proleće…”

Leptirići i proleće,
volim kada lasta sleće.

Zumbuli i visibabe,
kreket poje sitne žabe.

Trešnja cvati,
dunja pupi,
momi mladom srce lupi.

Potok bruji,
vetar huji,
zlatna pčela tuda zuji.

Polja cvetna
lako mame,
mladu devu vence plesti.

Oblak meki
nebom plovi,
stari alas ribu lovi.

Ševa pesmom
šumu budi,
vrabac cvrkut rajski nudi.

Njive plodne
biće rodne,
žamor ljudi setva prone.

Pastir kliče,
stoku goni,
trava mlada rosu roni.

Sunce juri
dan da svane,
radjaju se nove nade…

Novi krug…

Kada se oblaci bola povuku, Sunce srece grane iznenadno jako… Novi krug se zavrteo… krug sveopsteg dobra, krug jaceg Svetla, vece zivotne radosti. Upravo sada smo podrzani svim mogucim okolnostima. Energije jesu intenzivne, ali nas podupiru. Zato nema mesta za izgovore, niti za odlaganja. Sada, bas sada je pravo vreme za rasterecenje od starog i … Настави са читањем “Novi krug…”

Kada se oblaci bola povuku,
Sunce srece grane iznenadno jako…

Novi krug se zavrteo…
krug sveopsteg dobra,
krug jaceg Svetla,
vece zivotne radosti.

Upravo sada smo podrzani svim mogucim okolnostima.
Energije jesu intenzivne,
ali nas podupiru.
Zato nema mesta za izgovore, niti za odlaganja.

Sada,
bas sada je pravo vreme
za rasterecenje od starog i prihvatanje novog.
Prilika je za sve moguce vrste preokreta
i hvatanja novog pravca u nasim mikrokosmosima.

Zanimljiv je ovo period.
Rusi sve sto nije na zdravim osnovama stajalo,
menja svaki segment nasih zivota
i gura nas iz ovog ovde u ono gde treba da idemo.
Nosi nas kao na nekom velikom oblaku…

Ne treba da se izmicemo
niti da bezimo od svega sto se desava.
Treba samo da budemo svesni
koliko je ovo doba neverovatan dar za sve nas.
I da se bez imalo strepnje i sumnje otvorimo ka promenama.

A one podrazumevaju uhvatiti ritam… uskladiti se… ostaviti ono sto nas koci i… pokrenuti se.

Novi krug se zavrteo.

A mi… uskladimo se sa njim tako sto cemo zavrteti novi krug… svako u svom zivotu!

ČAROBNJACI…

“Nivo svesti: ČAROBNJAK Ovo je najviši nivo svesti. Ljudi koji su svom razvoju dostigli ovaj nivo, uvereni su da u životu postoji sve što je potrebno. Njih odlikuje specifično razmišljanje – nemaju predrasude, negativno uverenje, a ako se i pojave, oni ih brzo osveste i transformišu. Kao rezultat takvog razmišljanja njihov život je ispunjen izobiljem. … Настави са читањем “ČAROBNJACI…”

“Nivo svesti: ČAROBNJAK

Ovo je najviši nivo svesti.

Ljudi koji su svom razvoju dostigli ovaj nivo, uvereni su da u životu postoji sve što je potrebno.

Njih odlikuje specifično razmišljanje – nemaju predrasude, negativno uverenje, a ako se i pojave, oni ih brzo osveste i transformišu.

Kao rezultat takvog razmišljanja njihov život je ispunjen izobiljem.

Oni su shvatili da bi se nešto promenilo u sudbini, treba promeniti to “nešto” u sebi, jedino tako se mogu privući određena blaga u svoj život.

Probleme u životu “Čarobnjaci” doživljavaju kao način da poboljšaju sebe i svoj život, koji su založeni u bilo kom problemu.

Takav način razmišljanja pomaže im da se kreću kroz život i ostvaruju sve ono što žele preko unutrašnjeg dejstva, a ne preko spoljne aktivnosti i borbe sa realnošću.

Po pravilu, ljudi sa nivoom svesti “Čarobnjak” imaju više dobara nego što im je potrebno.

Zbog toga, oni uvek imaju nešto da podele – odnos, novac, dobrotu ili ljubav…”

Reka…

Zelela bih biti poput reke, brze i silovite vodene mase, koja, kada zaprece je branom, ne ocajava i ne roni suze u jezero. Koja ne napusta svoje korito kada joj preseku tok i ne izliva se kako bi svojim ocajem potopila sve oko sebe… Zelala bih biti poput reke sto se probija kroz prepreke, koja … Настави са читањем “Reka…”

Zelela bih biti poput reke,
brze i silovite vodene mase,
koja, kada zaprece je branom,
ne ocajava i ne roni suze u jezero.

Koja ne napusta svoje korito
kada joj preseku tok
i ne izliva se
kako bi svojim ocajem
potopila sve oko sebe…

Zelala bih biti poput reke
sto se probija kroz prepreke,
koja upornim rastvaranjem
na kraju srusi branu
i oslobodi sve svoje snove
godinama akumulirane…

Takvo nesto najmekse na svetu,
kao sto je vode dodir,
moze potopiti i razoriti,
bas sve…

Nevino nezna,
a opet, okrutno silovita.

Reka…

Njena priroda je i u nama samima.

Dopustam da me osnazi njena matica.

Osecam reku u sebi…

ČEŽNJA…

Uvek dlanom pritisnem uzdrhtale grudi, kada na tebe pomislim… Kada mi u misli prodru tvoje krotke oči, tvoje čulne usne… Kada mi dodje tvoj duh i dah, tvoje prisustvo silovito kada uroni u moju svest. Kada mi požuda stegne stomak, grudi i opije misli… O, da li uopšte slutiš sve moje nemire, suzu u uglu … Настави са читањем “ČEŽNJA…”

Uvek dlanom pritisnem uzdrhtale grudi,
kada na tebe pomislim…

Kada mi u misli prodru
tvoje krotke oči,
tvoje čulne usne…

Kada mi dodje tvoj duh i dah,
tvoje prisustvo silovito kada uroni u moju svest.

Kada mi požuda stegne stomak, grudi
i opije misli…

O,
da li uopšte slutiš
sve moje nemire,
suzu u uglu oka,
u dnu istih tragove neprospavanih noći.

Sve moje pretvorilo se
u večno čekanje tebe…

Tvojih koraka zvuk,
još me iz sna trgne,
pa mi čitava duša dršće
poput klasja na vetrovitom danu…

Ali,
nema nade,
jer mi te druga tako lako krade
i moj svet za tren nestaje…

Vraze mali…

Vraze mali, zaigralo mi se srce mislju o tvojoj toploj puti. Oci garave, zeravice pale mi u utrobi bas svaki put kada me pogledom okrznu. Tvoj slasni glas ime moje izgovara tako melodicno, da u prvi mah pomislim da ne doziva mene, nego boginju neku daleku, za kojom ceznes, mozda, samo mozda, onoliko snazno koliko … Настави са читањем “Vraze mali…”

Vraze mali,
zaigralo mi se srce mislju o tvojoj toploj puti.

Oci garave, zeravice pale mi u utrobi
bas svaki put kada me pogledom okrznu.

Tvoj slasni glas
ime moje izgovara tako melodicno,
da u prvi mah pomislim da ne doziva mene,
nego boginju neku daleku,
za kojom ceznes, mozda,
samo mozda, onoliko snazno
koliko za tobom umirem ja…

Sve precutane reci
i svaku ukrocenu zelju,
procitaces u samo jednom
mom ceznjivom pogledu.

Tu, u nedrima pustim
damari te pesmom zovu.
Misao o tebi ozivljava svaku celiju;
Zanos oci prevlaci melanholicnim tonovima
ovog mog plavetnila.

Besanim nocima kroz secanja ronim,
trazim te vragolaste crne oci
savrseno utisnute u tvoje blago lice.

Snivam te.
U snovima ljubim te.
Grlis me.
Volim te.
Tvoja sam.

Cekas me, strpljivo.
Ustreptala k’ tebi se pruza
sva moja dusa.

Iznova se radjamo,
kao jedno…vecnost iskamo.

Nadam ti se…
Vraze moj mali…

Čovek sa kišnim oblakom… – Daliborka Pitulić

Nije kucao. Grebao je. Čovek sa kišnim oblakom… Nije se izuo. Koristio je otirač. Uhodao je cipelama tromim od prašine svetskih drumova… Obećao je dugu. Pod kabanicom je krio samo pomrčinu…

Nije kucao.
Grebao je.
Čovek sa kišnim oblakom…

Nije se izuo.
Koristio je otirač.

Uhodao je cipelama
tromim od prašine
svetskih drumova…

Obećao je dugu.
Pod kabanicom je krio samo pomrčinu…