(Čaj sa rumom, Bitlsi i vanilice … my november rain)
Ako bih majci pisao pisma
kazao bih joj da sam dobro
i da perem veš svaku noć.
Rekao bih joj da čitam Bibliju i
da po platnu slikam našu staru kuću dok pada kiša.
Rekao bih joj da pijem crni čaj sa medom
i da nisam gladan jer dobro jedem,
i da sam, po njenom receptu, naučio da pravim vanilice,
i da na spavanje odlazim rano (jer ustajem rano),
i da spavam, sam, uz slatku uspavanku
i da ne brine jer mi je stvarno dobro
u ovom mondenskom gradu
i da je puno volim.
Rekao bih joj, lagao bih je,
samo ovo zadnje ne bih je slagao.
Ako bih njoj pisao pisma
kazao bih joj da nisam dobro
i da sam usamljen svaku noć.
Rekao bih joj da gledam njenu sliku i
da je zamišljam nagu dok pada kiša.
Rekao bih joj da pijem crni čaj sa medom,
ali sa puno ruma,
i da sam gladan njenog tela i nje cele
kao nikada pre
i da sam, samo zbog nje, napravio te slatke vanilice,
i da na spavanje odlazim rano ujutru
(jer, u stvari, ja ne spavam uopšte)
i da treći put po redu okrećem ploču od Bitlsa,
ali da, ipak, ne brine za mene jer već ujutru biće mi bolje.
Ma da to je prolazna stvar!
Rekao bih joj, lagao je ne bih,
samo ovo zadnje bih je slagao.
©Anee