još me prate rani svatovi šupljih i praznih darova i svega na izvolte još što šta milo i toliko drago za poneti prišiti piti još ja bežim od đavola kao on od krsta sa sve slamčicom u ruci porcelanske lutke lutke iz izloga, iz salona, iz lože našminkane purpurnim tragovima još su mi utvare pod … Настави са читањем “I sve to dok spava grad, Ana Kljajić”
još me prate rani svatovi
šupljih i praznih darova
i svega na izvolte
još što šta milo
i toliko drago
za poneti
prišiti
piti
još
ja bežim
od đavola
kao on od krsta
sa sve slamčicom
u ruci porcelanske lutke
lutke iz izloga, iz salona, iz lože
našminkane purpurnim tragovima
još su mi utvare pod balkonom
uz pomračenje sunca igraju
keze se zubima pogrdnim
još mi one sve govore
što i ne bih sada
znala hteti
uz noć
i dan
još
još uvek
lavirintom lutam
graditelja da obnažim
panj da na sred njega upalim
godove sa tvoje glave posečem
još bih nešto uradila al nije mi poznato
kako se ljubiš u januarskoj noći dok spava grad