Noćas je kasno za oproštaj,
sve si u djavole odnela,
kad god mi ime spomeneš,
bićeš sa sobom prokleta …
Noćas je kasno za kajanje,
sve si po svome skrojila,
kiše i duge platonske,
jedna je kap razdvojila …
Zato me ne pitaj kako je
i kuda ptice putuju
na mome satu jasno je
kom se to proleću raduju…
Zato me ne pitaj kako je
ni sam se nisam trudio
sve si mi duge odnela
a jos se nisam probudio….
Noćas je kasno za pobede
sve si vojnike izdala
dok tuge mesta zamene
već sve je reka odnela …
i svako proleće jesen je
dok venama drugi hodaju
sve lažne suze sa obraza
prodaj za dušu platonsku….