NIJE UVEK SVE TAKO CRNO – Jasmina Dimitrijević


NIJE UVEK SVE TAKO CRNO

Sedim, ispijam kafu.
Duša crna poput nje.
Slušam nasmejane ljude,
a mene ništa de nasmeje!

U duši čemer, jad.
U grudima nešto boli!
Gde je sreća sad?
Zašto me više ne voli?

Postoji li bezgranična ljubav,
zbog koje sve se prašta?
Ili, ljubavi i nije bilo!?
Bila je samo mašta!

U daljini pučinu gledam,
u njenom miru, tražim spokoj svoj.
Pučina ostaje nema,
ne razume očaj moj!

Ostaje šoljica prazna,
sada u njoj nije crno sve.
Po neki beli trag,
kao da mi nešto nagovešćuje!

Nije uvek sve tako crno,
posle kiše Sunce izadje!
Ljubav često zaboli,
ali, nekada se i prava pronadje!

© Jasmina Dimitrijević

SVETI MUČENICI GOSPODNJI-Miroslav Krnjeta

Mučenici vere sluge božije volje
ostavili trulež sveta za mesto bolje,
predani samo nebu goreći ljubavi prema bogu
čeznuli za carstvom nebeskim,gradili duhovnu podlogu.
Hodali bosi,šibani prućem,gonjeni,suđeni,
nisu kolebljiva srca,nisu drhtali od kazni,
odrekli su se lepota zemaljskog života i svoje glave
zarad zaveta bogu i večne slave.
Carevi ih potkupljivaše zlatom
dželati ih na muke bacaše,
ostaše verni Hristovim zavetom
sa osmehom kod Gospoda odoše.
Nema blaga,nema iskušenja,nema ognjene muke,
zbog kojih bi izdali Gospoda Isusa Hrista,
smireno srce trpi bedu,strašna stradanja,poniženja i bruke,
zarad spasa duše i božijeg rajskog mesta.
Vikali su krvnicima,tela uzmite od nas
ništa nije draže od Hrista boga i duše spas,
ljubav sve izdržava,ljubav je vodilja u hodu
otišli u večnu ljubav u zagrljaj voljenom Gospodu.
Svetu ostavili smrtno namučeno telo
a u dvoru Gospoda dobili svetlo rajsko odelo,
ostavili čovečanstvu primerom ključ unutrašnjeg blaga
istrajnu snagu,nepokolebljivo verno srce do kraja
kroz trpljenje i stradanja pokazali put do kapija raja.
Kakav sjaj od ljudi,kakve planine vere,kolika srca vrlina,
svetlim krunama ovenčani stanuju u carstvu Hristovih
anđela i blistavih rajskih visina.